Upotreba reči stena u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

one strane gde je šuma, pa gdešto huči preko širokih ploča strmo u virove, gdešto zavija između krupnih kao plašće stena. Vodenica je baš pod jednom takom stenom, pripeta kao lastino gnezdo uz nju. Beše se već davno smrklo.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Čini mi se da je i pameću pomerio. — Siromah! — reče pop. I minuše mimo kuću. A na srce kao da im se navali neka stena... Ivan ih dočeka smeškajući se. — Ama, kao da sam poručio za obojicu!... — Evo nas, vala! — reče popa zdraveći se.

Osedeo si, a ništa ne znaš!... Raspoloženje, dobra volja... sve to prođe... i osta nešto teško kao stena na grudma... Pop i kmet iđahu ćuteći.

Niko za njom da bi reči... Njoj se svi tuga na srce. Ona ledena stena što joj na srcu beše kao da poče kopniti... Udariše joj suze i poliše one lepe, jedre obraze... — Kud ću sad?

Ona ledena, mrtva tišina pade na nj kao stena. Trepavice mu otežaše; ali dečko skoči i stade hodati obalom da bi san razbio. Najedared mu se učini da neko pliva...

Dučić, Jovan - PESME

septembra 1943) NA OBALI NERETVE Na škrtoj ovoj grudi i suvoj podini, Gde raste samo trnje i stena rapava, Nema ni mrav da dođe u gladnoj godini, Ovde i ljuta zmija od gladi skapava.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

njoj na drugoj strani mlad medecinar; na drugoj sa rajtpajčem, a prema njoj brkati ulanerski oficir; na trećoj čeka stena i školjke neke na morskoj obali, a prema njoj marinerski obrijani oficir; na četvrtoj jesenji sumoran landšaft, a ona

Biće svega dosta k’o vode. Nije dakle ni Jula bila »kamenita stena«. Onako jedra i zdrava, i ona je osećala, i njena krv je bujnije strujala u žilama, srce joj jače bilo, obrazi se

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Agonija. A otud preko oštrih stena jure, huče i zapljuskuju penušavi talasi one nove vere. Vuku se otud neke crvene, krvave magle vele da u njima ima puno

Afrika

Evo me opet između dva ogromna monumentalna zida Salea. Jedan je od džinovskih stena što ograđuju Okean, a drugi od ogromnih platana utvrđenja, bedema, četvrtastih kula, pečenih od sunca i vremena.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

tišinu, Isakovič ču da se ti ljudi razgovaraju, ali sa odstojanja, kao da se, jedva još čujno, dovikuju, sa nekih brda i stena, izdaleka. Promuklo. Njihove su reči, kao iz nekih pećina, letele po lazaretu, kao laste.

Prema Suncu koje zalazi, preko stena visokih, u šume, u kojima opada požutelo lišće, oni su nestajali, kao neki oblaci.

su, koja je oficirska žena dobra majka, a koja nije, koja se pokazuje hoćka, prema Rusima, a koja je srca kao stena. Đurđe je psovao i Horvata i Ševiča i Preradoviča, a psovao i Kijev, i sve svetitelje Kijeva.

Šestu preponu, oficiri su zvali „zid“. Stena! A sedmu: „grob“. Grobnica! Prekoputa tih prepona, bilo je nekoliko, drvenih, loža.

Teodosije - ŽITIJA

Jedni stanovahu u raselinama stena i u pećinama zemlje, i na morskoj steni kao ptice savivši gnezdo seđahu, kišom i vetrima šibani, suncem i vrućinom

Utvrdivši sebi dom na steni u višerečenom Proseku, a ta stena je veoma visoka — oko dve stotine sežanja i više, a ispod nje, kao da se prilepila, reka velika teče, koja se zove

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Zemljište raških plemena je sastavljeno od raznovrsnih stena, naročito od škriljaca; ima i krečnjačkih masa, samo ređe. Zemljište crnogorskih plemena je sastavljeno gotovo samo od

Ova kršna Crna Gora je doskora bila bez puteva. Nije bilo drugih do pešačkih staza po krečnjaku, preko šiljatih stena i škrapa. Sa ovih je putanja Crnogorac mogao iznenada iščeznuti iza stene ili u kakvu škrapu.

sa oblašću rodopske planinske sisteme, koja je sastavljena poglavito od kristalastih škriljaca, granita i eruptivnih stena; ali prelazi i na oblasti mladih nabiranja koje su sastavljene od raznih stena.

škriljaca, granita i eruptivnih stena; ali prelazi i na oblasti mladih nabiranja koje su sastavljene od raznih stena. Cela je oblast u skorašnjoj geološkoj periodi bila isprosecana rasedima.

Imenovane planine su sastavljene od kristalastih stena, na kojima se samo ovde-onde javljaju krečnjački krševi. Iznad rasednih odseka je prostrana šljunkovita terasa na desnoj

Građana na severu pa pored debra u debarsku župu, u kojoj se sužava i gde se iz nje dižu bregovi i brda od starijih stena, naročito oko Kodžadžika, kod kojeg su razvaline od grada, verovatno Svetigrada Kastriotova vremena.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh što je prodirao u grudi kao

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh što je prodirao u grudi kao nož. Porazboljevahu se mnogi.

dole, kao i ogromni potoci kamenja sa vrhova, pod kojima su belela se čitava polja dubokog snega i velikih, tamnih senki stena. Kroz jelovinu, on se peo za pukom, izgubiv posle uopšte iz vida zemlju i sela, dole.

Zaboraviv za trenutak i gde je i kud idu, zagledan u visoke zidove stena, nad kojima se sjalo nebo sasvim bistro i sasvim bledoplavo, Vuk Isakovič se beše smirio, zajedno sa ljudima svoga

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

koje ostavljaju i ostave svoje kosti pod planinom Vidušom (zadnja pošta Bileća), tamo gde se dinamitom mora razbijati stena da bi ukopali čoveka. A sjajni su bili V-ići!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Iz lepe književnosti su mu prevodi Persijska pisma od Monteskjea (I—II, 1866, 1869), Galebova stena od Žila Sandoa (1874, 1869) i, sa ruskoga, Istinska služba od I. N. Potapenka (1892).

Radičević, Branko - PESME

Crna Goro, gnezdo sokolova! Da tvrde su ponosne ti stene, Čeda tvoja tvrđa nego stene, Stena stenu goni do nebesa, Tvoja slava još više nebesa.

Sve već stene smrska i rasturi, Osim jedne, toj se sad požuri, — Grdna, brate, beše stena ova, A u njojzi grdna rupetina, A u rupi jedna grdna sova, A u sove grdna glavetina, Ta dok bi je bumbar obletio,

Čudotvor se amo živo krenu, Diže pijuk pa udari stenu, Puče stena kao grom da grunu, A iz stene grdna sova munu, Ja pomisli da oće da bega, Ali ona upravo na njega, Nuto sreće!

Srpče jadno podobno će biti Da dušmanu britku sablju siti, Neće biti sokolova oka, Niti pleća kô stena široka, Niti grudi kao sinji kamen, Kad udariš da isteraš plamen, — Mesto rasta, mesto omorike Buće samo trske i

ao grmljavine, Pognale se nebom oblačine, Posuktale one munje lake Pa razdiru nebo i oblake, Dršće zemlja, pomiče se stena, Vihar čupa drvlje iz korena, Mrak je sada, sve sad opet gori — A moj Bože, sveta ne umori!

Da je samo tuna jedna gora, Samo voda bistroga izvora, Samo jedna stena ponosita, I dubova na njoj jedna kita, O, da ima samo tu pastira, Da po naški u vrulu zasvira — Goru, vrelo, tvoj,

29. Sa negolemi tu se stena sliva Umilno njegov žuboreći pad, Na brežići mu dikoji počiva Zefirima ljuljan nježni cvetić mlad; Mložina lipa tebe

“ Al' ne zbori ćerka njena, Ukočenim okom gleda. Bleda kao bleda stena, Ledna kao gruda leda, Ni što čula, ni videla, I krv joj se uledela.

Ti bijaše svet moj celi, Brzo l' mi se, brzo ote!“ Tu umuknu, zatrepeta, I preblednu kao stena, Oči k nebu ona šeta, Tamo na kraj od grebena, „Bože, suče svetu svemu, Prost' mi, prosti, al' i njemu!

niti rida, Niti lije grozne suze, Niti kose ruse kida, Jad sileni i to uze, Gledi oka ukočena, Stoji kao ledna stena. XXVII Sad od zemlje besno đipi, K nebu strašne oči ita, Diže ruku, zubi škripi, Oh, da jada straovita.

Pogleda ih dva-tri puta, Tad se pruži, pa šičući, Ode svojoj ladnoj kući, Tamo, deno stena puče, Približi se i zavuče.

“ I u misli sav se zbio, Ni viđaše ni slušaše Kako mu se podsmevaše; Sedi kao ladna stena, Kao duša osuđena, Lete misli na sve strane, Ma sve prazne i ludane, Ne mož' latit ni jedine, Tek se rodi pa i

Kostić, Laza - PESME

Od suhoga stoji zlata salivena slika njena, pod nogama slike zlatne bela stena od stepena. Od suhoga stoji zlata salivena slika njena, na temenu slike zlatne krov od hrama mirno drema.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

NA STENI Zevsova plamena strela na stenu udari dole, I stena na dvoje puče... Brujeći u toku svome, Vodopad rastrese grivu i obe razdvoji pole, I burni njegov let Sa gorskom

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Moj narod nije steg carski što se vije, nego majka obeščašćena. Znoj i sirotinja i mržnja što tinja u stidu zgarišta i stena. DITIRAMB Stoleća te digla razapetog. O rode blagosloven bol. Slavu sam pevo mira svetog, koje toči ubica ohol.

Daleko je ono, daleko, što moje zdravlje pije. Često zazvoni u noći, mirisno i meko. Često je kao sunčana morska stena, na kojoj sja jedini kamen koji cveta: mir. Smrt moja zavisi od pevanja tica, a nemam ja doma, ni imena.

Sa svojih prozora, na Bulevaru, video sam Omišalj, u morskom plavetnilu, čije kuće vise, sa stena, kao španska sela. Ja sam zaboravio mnoga imena igrača, ali sam zapamtio Prestinija i Grandiće, a najviše našeg levog

Međutim, bura je tada već bila tako jaka, talasi toliki, da nismo uspeli, do ponoći, da u luku uđemo. Sa stena, na obali, odjekivao je glas onih koji su nam dovikivali: „Brode, drž’ desno!

To je mala kamenita uvala, sa kafanom, jednim finansom, sa lupom dasaka i struganjem borovine, ispod stena, na kopnu, i pod jednim šumarkom. Život, žene, ljubavi i patnje, tu su kao u romanima Hamsuna, norveškog književnika.

Vetar još nije bio legao, a huka motora nosila nas je sve dalje u plavetnilo mora, stena, ostrva i oblaka. Na krmi se lagano okreće točak.

Mesto večitog problema ravnoteže i odnosa u komponovanju sa ljudskim telima, on oseća osnovne forme stena, stabala. Prestaju one slatke, virtuozne forme što stoje na vrh prsta; u prirodi ništa ne stoji na vrh prsta, a u snu

Šest dana ćutim i živim u mraku. Pognute glave idem od kamena do kamena, a kad se uspnem na vrhove stena, milujem rukom ovu obalu. Nemam kome da kažem dobre reči. Ribari se osvrću za mnom i gledaju me mrsko.

Okean je tu bio rumen i zelen, pun stena, na koje su padali vali i pene, kao beli venci. Ceo taj dan bio je tako veseo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

? — uzviknu on i nekako zaprepašćeno i plašljivo pogleda na nas. A mi svi besmo kao hladna, okamenjena, nepomična stena, na kojoj je izvajan vrhunac čovečje plašnje, strahote, užasa... Jedva dođosmo k sebi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Ćuti kô vuna u vreći. Uzdiše kao siroče na daći. Hladan kao bogojavljenska testija. Hladan kao stena. Čist kao sunce. Čuva ga kao oči u glavi. Šuti kao mramor. B) SUPROTNA Batli kô bjeli zec.

Da se digne narod i da naloži vatru pa ona dva krša što su se u strani nadneli nad jezerom, pa kad se stena usija da je odgurne dole u jezero, svi bi nečastivi poginuli.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

TAJNA 20 PLAČKO I SMEJAČKO 26 JASENOV LIST 29 ZLATNA KRABA 30 LOKVIN CVET 34 TAŠKO ORAŠKO 36 TALAS I STENA 40 VODENI CVET 43 GALEBOVA STENA 44 3EMLjA VETROVA 48 KAMENO JAJE 52 MALI SVIRAČI 56 KIŠNA PTICA 60 CRVENA ŽABA 64 MALI

I SMEJAČKO 26 JASENOV LIST 29 ZLATNA KRABA 30 LOKVIN CVET 34 TAŠKO ORAŠKO 36 TALAS I STENA 40 VODENI CVET 43 GALEBOVA STENA 44 3EMLjA VETROVA 48 KAMENO JAJE 52 MALI SVIRAČI 56 KIŠNA PTICA 60 CRVENA ŽABA 64 MALI VOZ 68 VILINI LEPTIRI 70 ZLATNI

Ispod oraha dopirao je nečiji tihi smeh. Je li čudo što je jedva čekao noć? TALAS I STENA U času kad velika jutarnja svetlost dotače more, sa dna se podiže talas i pođe u visinu. — Gle, ja putujem!

Za trenutak mu se učini da sve oko njega šumori, šušti, pevuši, pozdravljajući ga. Jedino je stena ćutala. »Možda me nije čula?« — pomisli talas i ponovo nazva steni dobar dan, ali se stena i ne mače.

Jedino je stena ćutala. »Možda me nije čula?« — pomisli talas i ponovo nazva steni dobar dan, ali se stena i ne mače. Uspravna, bela, glatka, ona samo prezrivo podiže obrve i zagleda se u daljinu. »Zaista me nije čula!

»Zaista me nije čula!« — zaključi talas smerno, pa je još jednom pozdravi. Ali stena se i ne osvrte na njegov pozdrav.

Ta zar se nije tek pre nekoliko trenutaka rodio? Od stida talas se zgrči, a stena pomisli: »Drag je, ali neozbiljan ovaj malecki. Ne odgovara stenama da se druže s takvim brbljivcima, a ipak!

Ponekad mu se činilo da se i sam kameni, čekajući da mu se ona osmehne ili da mu pruži ruku, ali stena je ćutala. Glatko i kao kost belo bilo je njeno lice. Zar je i mogla primetiti da stari? — Poljubi me!

— Ja tebe? — stena prezrivo nabra usta. — Zar ne vidiš da si tek lokvica vode? Stena može poljubiti jedino nekog jačeg od sebe!

— Ja tebe? — stena prezrivo nabra usta. — Zar ne vidiš da si tek lokvica vode? Stena može poljubiti jedino nekog jačeg od sebe!

Zatim se sklupča kraj njenih nogu i prošaputa: — Budi moja nevesta! — plaho se podiže i zagrli je, a stena se trže, obradovana. »Gle malenog!« prođe joj kroz glavu dok joj je talas nežno doticao stopala.

« prođe joj kroz glavu dok joj je talas nežno doticao stopala. Nežan je bio dodir njegovih ruku i usana, i stena samo što ne reče »da« kad gordost u njoj skoči. — Koješta pričaš! — osmehnu se prezrivo. — Biću onoga ko me pokori.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

“ Oj, ne znam je tešit', Srce mi je stena, Lepše li je teši Drugarica njena, To rumeno čedo, Melem naših rana, To proleće živo Sred jesenjih dana, Oh, rumeno

I u mojim grud'ma žar mlađani tinja, I moje je srce čežnjom opijeno. „Il' mislite, možda, ja sam hladna stena, Da krv ne teče u žilama mojim; Ne varajte se! Sit sam selskih cura! Ja bih da Vašu naklonost prisvojim!

Popa, Vasko - KORA

vetar lepotom daljina vara Bode podatna bedra Iskusnih noći i nevinih talasa Smeh svoj zeleni ne ženi I vazduh ujeda Stena koja ga je rodila Ima pravo Bode bode bode KROMPIR Zagonetno mrko Lice zemlje Ponoćnim prstima Jezik večnog

na ulicu silaziš Samo da se sa senkom tvojom poigram Lišće sam suvo Duž ulica kojim prolaziš Da tvoju senku čujem I stena sam naga kraj druma Kojim se udaljuješ Da me tvoja senka odene 26 U ovoj noći bez jutra Ko je ta svetiljka sa

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kao kolosalna stena koja se kotrlja niz strmo brdo i čije je zaustavljanje apsurdno, tako su jurili događaji u susret ovom drugom ratu.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Boji se, ako što oda, da ja ne kažem za pare, pa da joj sve oduzmu... ćuti kao sinja stena! ... A Jovo propade! ... More, dobro je njemu. Izdržaće nekoliko godina, pa kući...

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Čak ni brojni galebovi koji su graciozno obletali oko crnih stena i svojim kricima pozdravljali putnike koji su se pri bližavali obalama Šttske, nisu mogli da razagnaju neraspoloženje

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

je go krš, što se zimi sledi, a leti je suv; nigde nadaleko kapi žive vode, već se pije kišnica što se sakuplja između stena, pije se onako mlaka, kaljava, sa stokom, do zadnje kapi.

I tokom celoga života taj kaštel u radosti i nevoljama dolazio mu je pred oči. Stari kaštel surih stena, nakrivljen, pun krcat ptičijih gnezda, koji je u tišini tajanstveno ćutao, a napadnut olujom, stenjao i jecao; u čije

Veliki veziri, paše, sudije, janičari, krvnici, roblje u kostimu... Janičarsko dvorište — na polju ogroman platan, stena na kojoj se odsecahu glave, rupa gde se stavljaju na dogled radoznale svetine.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh, što je prodirao u grudi,

Prolazili su ispod ogromnih stena što su im visile nad glavom. Čisti i bezbrojni potoci žuborili su sa tih stena, i vazduh, što je prodirao u grudi, kao nož“.

dole, kao i ogromni potoci kamenja sa vrhova, pod kojima su belela se čitava polja dubokog snega i velikih, tamnih senki stena“.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Te su prostorije na dva poda i sa uzdužnim tremovima: radi njih je stena, koja sve pećine zatvara, isprobijana za onolike prozore kolike su obično arnautske puškarnice.

Age tražile zemlju, pa da se zauzmu. Vidi on namere njihove, pa kao stena odbija. Najzad lažni svedoci, sud i robija njegovom sinu... Otac sam, a ko ne voli decu?

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I galebi hrle gnezdu još za vida — Gnezda su im u pukotu stena, hrida. Tiho plovi brodić mali po pučini I nada se vedroj noći, mesečini.

Ili će se odbit’ samo, To mi tekem prija, Kao što se burno more Od stena odbija. XII Al’ šta j’ ovo? Šta to čujem? Da li mi se sniva? — Jer ovakve glase danas Samo san dariva.

fora!, usklik za odobravanje i izazivanje. friše-fire (nem.), igra s kartama. hrliti, žuriti, hitati. hrid, stena. čempres, drvo kiparis; znači smrt i žalost. šik, lažno zlato, varak. šikosan, prevučen zlatnom hartijom.

Krakov, Stanislav - KRILA

Po klancu plivaju duboke senke. Hladno je od njih. Voda skače nesmetano preko stena, huči, penuša se. Samo je u virovima mirna kao zenice. Kraj obala se vuku gladne vrbe, i šumore priče ribolova. — Pst.

Greben za trenutak bi osvojen. Niza strane povaljaše se sumanute bujice begunaca. Skakalo se preko stena, saplitalo preko šiljatog kamenja, ali se jurilo sve brže. Ranci su pobacani.

Onda vojnici podižu uvis oči i pipaju se. Ili lupi u stenu. Zapara, zareže, i seče. Kada se dim raziđe, stena je rascepljena bela rana, a ispod nje krvavi vrtlog. Inače bi dan bio tih.

Klobuča se dim sve brže. Oblaci su tuđi, smrtonosni. Gore neko kolebanje. Vojnici — gledaoci pojavili se opet više stena, sada malo oprezniji, ali je veselost iščezla. Gore se nešto čudno događa.

Visoko u zraku pokoji šrapnel grmne. Noć pada. — O... o..., neko zastenja. Svi ćute i žure napred. Nekoliko stena diže se pred njima.

Na drugoj obali su bila oborena stabla. Voda je hučala i penušala. To je bila vesela zimska pesma. Kraj stena za kolje su bili privezani mali čupavi konji, i njine velike mršave glave umorno su visile.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Evo me opet između dva ogromna monumentalna zida Salea. Jedan je od džinovskih stena što ograđuju Okean, a drugi od ogromnih platana utvrđenja, bedema, četvrtastih kula, pečenih od sunca i vremena.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

) Čujete l’ huku stare gladnice Kako joj krči prazna utroba? Ali je stena postan zalogaj, U želucu će crnom zastati... Pa šta velite? Ja bih želeo Da od tog lipše stara drtina!

svaku ovu mrvicu Turčina besnog kosti pokriti; Gde nema ljudi, gde nema grudi Koje će kamen biti stenama, A oklop-stena slabim ženama; — Gde nema Veljka!... (Počivka.) Žalosna zemlja!... RADAK: Ta žalost joj je srce izela!

Vuče!... (Uzima jednu tronogu stolicu i seda na nju.) Šta mi je sad?... Kô da mi ponoć pade na oči, Na grudi stena s svojim teretom Disanje slabo guši u grud’ma. (Baca pušku dole.) I ti si teška kô od olova! Radače!... Vuče!...

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

“ Oj, ne znam je tešit’, Srce mi je stena; Lepše li je teši Drugarica njena. To rumeno čedo, Melem naših rana, To proleće živo Sred jesenjih dana.

Ja pred njima nisam klekô, Nisam prsa svoja bio; Ja im nisam ništa rekô, Ja sam hladna stena bio. Ha — osmejak taj me seća, Šta je čudno ovim ljudma — To je ova kita cveća, Što j’ na mojim vide grudma.

sleže, — Srce ne podleže; Haj, čitavo groblje u njega je stalo — I još nešto malo: Jošte jedna ploča, — jošte jedna stena, U njoj urezanih nekol’ko imena, — S njima s’ pevô, plakô, ništa im ne skrivi, — A sad su ti mrtvi, — makar da su

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

KNjIŽEVNOSTI Stevan Jakovljević SRPSKA TRILOGIJA KNjIGA TREĆA Sadržaj KAPIJA SLOBODE OTVORENA 2 SIVA STENA 28 CRNA REKA 37 „MALARIJA NAS SAKUPILA, MALARIJA RAZJURILA“ 53 „HRISTOS VASKRESE“ 74 NA LEĐIMA JEŽA 89 PODNAREDNIK

Sve ono što smo ispričali i on, i ja, sve je to bleda slika onoga što smo odmah zatim prepatili. SIVA STENA Svetislav se odupre laktovima i lagano privuče ranjenu nogu. Onda produži: — Situacija je tada bila ovakva.

Paljba je postajala sve življa... Mišić se opet umeša: — Zar je toliko važna bila ta Siva Stena? — Isto toliko koliko i sam vrh Kajmakčalana. Ona zajedno sa vrhom čini dvoglavu aždaju.

Odozgo nas pritiskuje vlažna magla, ispod nas hladna stena, i naše telo ježi se od studeni. Glupo je uopšte tući se, ali je još besmislenije ovakvo mrcvarenje kad ne znamo tačno

A međutim, treba da se olakša situacija prvoj i trećoj armiji. Komandant Istočne vojske traži da se zauzme Siva Stena i Starkov Grob po svaku cenu, jer ćemo onda sići u dolinu Crne reke i zaći iza leđa bugarskoj armiji.

Mi ostadosmo kao na dlanu. Pred našim očima ukaza se tada ta prokleta Siva Stena, koja nam se pričini ne kao siva, već crvena, plamena, ogromna, a iz onih otvora gore kuljnu ubistvena vatra.

A sunce osvaja i neka treptava jara podrhtava sa golih stena. Gromke eksplozije svaki čas potresaju klisuru. Vojnici ćute, a jedan potočić žubori.

Okolo je bilo razbacano kamenje. Prelomi stena bili su sveži, što me podseti da sam sada i ja na domaku toga merzera. Požurio sam da bih se dočepao nekog zaklona.

Teren smo izvideli... U visini njihovih rovova nalazi se jedna ogromna stena, i iza nje je postavljen taj merzer. Rešili smo da jedne noći izvršimo prepad noževima i bombama.

Ali oni su bili hladni kao stena. Naiđe podnarednik sa jednom ceduljom za trebovanje bombi i municije. Na njegovom licu video se osmeh.

Prema aeroplanskim snimcima, ta se stena pruža u dubinu deset do petnaest metara, i neposredno iza nje nalaze se dva rovovska oruđa.

Inače, onima koji su nastupali od Soluna, ona je bila sa leve strane. Na njoj je Siva Stena. Pred samim naseljem naš auto zaustavi jedan oficir graničar.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Međ gorama u dolini, Pokraj puta netrvena, U lisnatih drva tmini Uzdigla se siva stena Dvorca mala, čudnovata. U šušnjakma okol’ njega Od slavuja gusta jata Pesama im slatka nega Prolazeće redom zove,

Jakšić, Đura - JELISAVETA

“ JELISAVETA: Ti budi stena! Nek’ se o tvoje grudi razdrobe Pučine mukle besni valovi, Robova tvojih divlji sinovi.

Nek’ se o tvoje grudi razdrobe Pučine mukle besni valovi, Robova tvojih divlji sinovi. KNEZ ĐURĐE: I tvrda bi se stena razbila. — JELISAVETA: Samo ne tvrda volja, Ne muška reč!... KNEZ ĐURĐE: „Volja i reč?...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

sedla; remen kojim se taj prtljag vezuje teslaisati — tesati teslimiti — uručiti, predati; ustupiti, prodati timor — stena timorina — predeo pun visokih, strmih stena, kamenjar, krš toke — „metalne ploče i dugmeta prišiveni na prednjem delu

— tesati teslimiti — uručiti, predati; ustupiti, prodati timor — stena timorina — predeo pun visokih, strmih stena, kamenjar, krš toke — „metalne ploče i dugmeta prišiveni na prednjem delu đečerme ili džemadana, koje se stavljaju kao

Jakšić, Đura - PESME

6 JOŠ... 7 PUT U GORNjAK 8 NOĆ U GORNjAKU 13 NA NOĆIŠTU 15 VEČE 16 ORAO 18 POSLE SMRTI 19 JA SAM STENA 20 ĆUTITE, ĆUT’TE!... 24 PIJEM... 25 PADAJTE, BRAĆO...

Recite samo: „Dosta je slave — Veran je bio narodu svom“. 1858. JA SAM STENA Ja sam stena, O koju se zloba mori, Svetska čuda i pokori.

Recite samo: „Dosta je slave — Veran je bio narodu svom“. 1858. JA SAM STENA Ja sam stena, O koju se zloba mori, Svetska čuda i pokori.

Ja sam stena... al’ krvava!... Isparana gnevom, jedom, Zaljuljana mukom, bedom!... Smrt mi grozna, nemilosna, Sa pesnicom koštunjav

pasti... ili večno Zla i podlost prezirati Lednim okom gorskog lava... Ja sam stena, al’ krvava!... 1860. ĆUTITE, ĆUT’TE!... Ćutite, ćut’te!...

Nastasijević, Momčilo - PESME

4 Blažen u tebi da zanemim. I od nema mene stena da prozbori gori, gora cveću. I radost naša tebi, darodavče, rumenilom da okadi prostore.

U stadu mu jagnje ja. Vodi me stazom tvojom U tihi dol svežih voda. Stena mi je večni Bog, I lug cvetni moj vrt, I sveži mi smokve hlad Kad podnevni peče žar.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Tu odmah u blizini je i Vampirski zub, gola oštra stena. Vampiri na nju dovlače devojčice što su tek napupile. Izvlače ih iz toplih postelja, omamljene i usnule, pa im šapuću

Ali, kažem li da je ta mrlja samo jedna druga stena i ništa više, saseći ću krhku travčicu čarolije u korenu. A mogu je pustiti da se razraste umesto da joj prljim nežne

Odavde, iz vrzine u koju sam se sakrio još jutros, prežam tren kada će džombasta grbava stena iznad Mrtvaja vira primiti na sebe moga brata u Hristu, bivšeg monaha Doroteja i lepu vlastelinku Jelenu, ženu

Zasad je stena još uvek prazna, popodnevno sunce pali u njenim belim zrnima oštre iskre, još je opora i neprijatna. Ali sunce već

I on se najzad odlučio da se okrene. Ali, bilo je odveć kasno. Stena na kojoj je ona do maločas sedela, uzaludno ga očekujući, bila je prazna.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1884. NA STENI Zevsova plamena strela na stenu udari dole, I stena na dvoje puče... Brujeći u toku svome, Vodopad rastrese grivu i obe razdvoji pole, I burni njegov let Sa gorskom

Ah, poznajem ga, i pre sam ga znao, Sa svetla uma, pravde i vrlina. Stalan kô stena, mudar kao zmija, On čuva narod i brani slobodu, Čelo mu vedro, a pogled mu sija Kô jasna zvezda na nebeskom svodu On

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Možete zamisliti muke toga čoveka, kome su obe noge slomljene, i koga mi sada vučemo preko šiljatih stena. Kada smo ga, grešnika, izvukli, on je bio mrtav... — A kako prevukoste ostale vozove? — pita poručnik Protić.

Levi kraj Preslapa gubi se u vrletima i krševima. Na jednome mestu bliže prednjem kraju, iskočila gola stena, ispucala po površini kao hrastova kora, a na vrhu je šiljata kao zub razdirač u tigra, i nebo para.

— Morate sjahati. Nema puta, a i vidi se odozgo. Naši ordonansi prihvatiše konje. Pođosmo pešice preko zaobljenih stena, sa kojih je sukljala toplota kao iz zagrejane peći.

Teren je na ovom našem položaju strahovit. Sve sam krš i kamen. Nigde drvceta. Svuda unaokolo gola golcata stena, tako da se ni za pedalj duboko ne može iskoristiti nikakav zaklon. Grešnim pešacima je najteže.

— Jest, ja znam da su tu neki kamenjari, samo nisam znao kako se zovu. Od njih, dakle, još dalje levo je Siva Stena. Iza nje se pruža planinska greda Starkov Grob.

čini samo njegov vrh, kota dve hiljade pet stotina dvadeset i pet, zatim kota dve hiljade pet stotina sedamnaest i Siva Stena. Oni u stvari čine taktički i strategijski čvor. Samo tu kotu Kajmakčalana ne treba zamisliti kao neki šiljati vrh.

Petrović, Rastko - PESME

Zelene i plave boje gora i stena sa prstiju sisate A sa Azije oštrih mirisa bole vas grudi i Afrike. Dok radite žudi vas zemlja udaljena A zanose vas kao

Mostovi, mostovi, za vas koliko je lomljeno stena, I koliko grbača svijeno, i koliko isplakano plena; Na svodove mostovi, koliko vam žudim, i koliko uzbuđen I toliko

Kao hranu, Proždire tuberkulozu. Pod njom pustoš krša, Rovitih stena. Ili je jedini grozd okačen o lozu, Kao sok iz tebe siše tuberkulozu.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

prestajala da priča o oblacima koji plove visokim, plavim nebom, o cveću rumenijem od korala i vetru koji u šupljinama stena stvara prigušene, nežne glasove. A onda tu su i ruže!

Tvoja se stena na vlasi kose drži! S mravinjakom u naručju dečak zakorači na vrežu i pređe preko nje bezbedno kao preko mosta.

— Gle, siledžije! — reče stena kad izvor jurnu da kroz nju put probije. — 3ar nisi mogao zamoliti da ti sama dam prolaz? — Otkada sila boga moli?

Istoga časa otpoče rat između stene i vode. U jednom trenutku je voda stenu napadala, u drugom stena vodene vojnike nazad bacala. Kakav je to užas bio!

Kakav je to užas bio! Od nemoćnog gneva ključala je voda, u komađe se pretvarala stena nošena bujicom u dolinu. — Ostvi me u planini! — molila je stena, ali voda milosti nije imala.

— Ostvi me u planini! — molila je stena, ali voda milosti nije imala. Mrvila je i komadala stenu pretvarajući je u svoje obale, svoje dno.

Rugala joj se: — Sada si moja obala! Moje dno! Ali, i obala i dno odgovarali su: — Stena smo i ostajemo stena! Konačno, moćna planinska stena bi pretvorena u okrugle, blistave belutke, ali su i oni vikali

Rugala joj se: — Sada si moja obala! Moje dno! Ali, i obala i dno odgovarali su: — Stena smo i ostajemo stena! Konačno, moćna planinska stena bi pretvorena u okrugle, blistave belutke, ali su i oni vikali uglas da su stena i

Moje dno! Ali, i obala i dno odgovarali su: — Stena smo i ostajemo stena! Konačno, moćna planinska stena bi pretvorena u okrugle, blistave belutke, ali su i oni vikali uglas da su stena i ostaju stena!

Konačno, moćna planinska stena bi pretvorena u okrugle, blistave belutke, ali su i oni vikali uglas da su stena i ostaju stena! Je li čudo što se razjari reka, tresnu ih o obalu i sve, osim jednoga, pretvori u zrnca peska?

moćna planinska stena bi pretvorena u okrugle, blistave belutke, ali su i oni vikali uglas da su stena i ostaju stena! Je li čudo što se razjari reka, tresnu ih o obalu i sve, osim jednoga, pretvori u zrnca peska? — A sada?

— reče i pocrvene. — Jedino s njima u brak ulaze — žalosno Grana saže glavu, a Belutak se nasmeja: — Pa, ja sam stena! — reče. — Zar ne znaš? Nije znala, ali vremena za istraživanje nije bilo. Pribi se, Koralna Grana uz Belutak, osmehnu.

Šantić, Aleksa - PESME

No meni tužne se vrate I ćute kô stena nage, I neće da kažu šta su Videle u srcu drage. 37 U nedeljnom odelu Kroz šumu filistri jure, Kliču, kô jarad

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

bel. E, 4 stasiti — stići, prispeti: U riječi koju besjeđahu ali stasa od Horvata Mato stina — stena stio — hteo Stjepan herceg — Stjepan Vukčić Kosača, gospodar humske oblasti od 1435. do 1466. Godine 1448.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti