Upotreba reči stepenište u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ona je, nameštajući kosu, nasumce, bila podigla glavu, ali nije videla čoveka u odškrinutim vratima, na gornjem spratu. Stepenište se savijalo sa njima u spiralu. Gore je bio mrak. I ona je na zidu imala ogromnu svoju senku.

Kad je Isakovič otvorio vrata, pred njim je stajala, derući se, ona ženetina traktira, koja je, svako jutro, prala stepenište pred njegovim vratima i patos u njegovoj sobi. Bila je riđokosa, krupna, čupava, masna, debela, a zvala se Reza.

Unutra, Pavla prihvati drugi husar, koji ga je vodio, uz drveno stepenište, koje je bilo, od početka, raskošno. Pavle se seti da se priča da je Božič jedan od najbogatijih, serbskih oficira.

Popa, Vasko - KORA

jedne slepoočnice do druge Gde si 25 Patos sam žut U praznoj sobi u kojoj sediš Samo da me tvoja senka uteši I stepenište sam drveno Kojim iz sobe na ulicu silaziš Samo da se sa senkom tvojom poigram Lišće sam suvo Duž ulica kojim

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Za nepuna dva sata stiže do nje i nađe se pred Propilejama. Tu zastade. Raskošno zdanije, stepenište i kapija Akropole, u punom sjaju svoje lepote, zastraši ga.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Prošao je mimo mene i otišao uz stepenište, prema gornjem dvorištu a da se nije ni osvrnuo na nas dvoje. Činilo se kako ne zna ni toliko da sam ovde ipak nekakva

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti