Upotreba reči stidljivim u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

„Rekao mi je babo da vas pohodim: možda će vam što trebati?...“ reče stidljivim glasom mojoj tetki, mene i ne gledajući. Tek kad pođe kući, i kad sam ga ja do malih vrata ispratila, pogleda me

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Svoju pokornost prema odraslom gostu dete iskazuje u neverbalnim obrascima ponašanja, odnosno ritualnim stidljivim ponašanjem: ono gleda u zemlju, glavu drži oborenu, stoji na znatnoj prostornoj udaljenosti od gosta, odgovara samo onda

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I godinama tako, u melanholičnoj povučenosti, sa očima oborenim i stidljivim, sa srcem slabim i plašljivim, bez detinjstva, bez radosti, bez smelosti, neotporni, uplašeni, slabi, ismevani, mi nismo

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A možda (to je pomislio sin), ko zna, (jer u takvim stvarima ne treba zastajati ni pred kakvim stidljivim obzirima), možda je, po prethodno dogovorenom planu, pobjegao s artisticom iz „Kapitol-Variété”-a, gospođicom

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

U šumi su srećne ptice, probuđeni pupoljci na stidljivim grančicama i mali divlji cvetovi ranog proleća, izgledali kao da čeznu za veličanstvenim suncem koje treba da se pojavi.

Ilić, Vojislav J. - PESME

sunca izumre moć, Nad ružičasti naš svet da Ljeljo uzvije rukom, Spokojni, plavi veo i tihu sanjivu noć I grli, ljubi, i stidljivim krasom Zavaraj, dušo, bledi san, Dok vesnik zore ne pozdravi glasom Veseli dan! 1883.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti