Upotreba reči stigosmo u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Kamen temeljac dao si nam u šake, al ne digosmo bedem nasuprot sili! Na Tvom smo grobu ostavili štake, al ne stigosmo kud smo naumili! Paljeni opet i gonjeni hajkama brzim, tražimo zaklon pod nastrešnicom Tvojom!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

” Pa opet puške, lupa i tandrk kotlova i čakalja: a kroz cijelu tu vrevu čuje se sitan glas crkvenog zvona. Kad stigosmo pred školu, a ona gori uvelike.

Afrika

Crnci su svetleli tad zapaljenom travom. Južni Krst išao nam je kao ukošeni, pogrbljeni putnik. Zatim, pred ponoć stigosmo u jedno selo čije su kolibe u odbrani od zverova povezane polukružnim zidovima, tako da je teško naći ulaz u selo.

Matavulj, Simo - USKOK

Ljudi mučahu. Gdjekoja bi od žena pod bremenom huknula. Jedna starija šapnu: „Kuku, evo omrkosmo, prije no što stigosmo na Krstac! A evo će i božje vrijeme na ovi čas udarit’!

Treći dan stigosmo blizu grada Korčule, pod njeki manastir, gdje je bio francuski šanac. Tu, nakon ure i po žestoka boja, provalismo u

Radičević, Branko - PESME

U zbegove slaba i nejaka!...“ I mi odma učinismo tako, Sakupismo slabo i nejako, Spremismo se u kamen i goru I stigosmo onamo pred zoru.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Oprezno, mudro, uz mnoge varke, prođosmo zamke i tajne čarke. Stigosmo najzad rijeci bez broda, pred nama pjeni zelena voda, niko je dosad prešao nije, jer po njoj bezbroj vrtloga vrije,

“ Do vode sišli drugari verni, kad li na pesku bojište krasno, repova ribljih lepeze sjajne. „Rođeni Žućo, stigosmo kasno! povika mačak. — Gozbi je kraj, neko nas jutros preteče, znaj.“ „Ko li je da je, dabogda pukȏ!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Tako razgovarajući stigosmo u selo Veliki Bošnjak. Podne je davno prevalilo. Selo je bilo gotovo pusto. Ispred jednoga hrasta opazismo samo nekog

Potom smo dugo silazili i stigosmo u jednu kotlinu kroz koju je proticala reka. Tu su vojnici nahranili i napojili konje. Za ljude nije bilo ničeg.

Siđosmo jedva tako u jedan potok. Tu napojismo konje. Onda opet uzbrdo, dok ne stigosmo u jedno selo, čini mi se rekoše da se zove Sikot. Dugo smo tu čekali.

Sa mučnim i tmurnim raspoloženjem stigosmo opet u selo Veliki Bošnjak. Tu smo doznali da su naši zauzeli Šabac. — Taman mi pristignemo, a neprijatelj pobegne —

Šabac se još dimio. Mi skretosmo pored varoši nalevo i zagazismo sredinom Mačve, sve do Lipolista, gde stigosmo pri zalasku sunca. PREKO SAVE Opet sitni mirnodopski poslovi.

Predveče stigosmo u jedno selo, koje je imalo beskrajno dugačku ulicu. Žene su nas dočekale skrštenih ruku, a starci, naslonjeni na

Sobom povedosmo i Tanasija, koji još od baterije poče da razvija telefonsku žicu. Onda zamakosmo u selo i stigosmo u crkvenu portu, gde zatekosmo jedno pešačko municijsko odeljenje.

Vojnici su neprestano pridržavali topove, da se ne sruče u provaliju. Ponoć je već davno bila prošla kad stigosmo najzad u selo. Komandir naredi da se vojnici odmore. — E, pa sad, naredniče, ti možeš da se vratiš...

Već se spustio mrak, kada stigosmo jedno pešačko municiono odeljenje. Zaostali su iza jednog zabrana i čekaju dalje naređenje. Pitamo gde je komandant puka.

Sutradan rano, zorom, nastavljen je marš... Posle podne stigosmo u Mladenovac. Na ulazu sretosmo vojnike iz prve baterije našega puka, koji pričaju da im je na Kosmaju zarobljena

Ali odmah je pristigao jedan puk prvoga poziva, odrobio je bateriju, ali ne može još da potisne Austrijance sa vrha. Stigosmo u podnožje Kosmaja. Sa vrha dopire živo puškaranje.

Uviđaju i sami vojnici koliko su ovo kritični trenuci, pa žure zadihani, znojavi. Bez predaha stigosmo Do komandira. On naredi da oni sa svojim poslužiocima pritrče onim topovima, nameste zatvarače i odmah otvore paljbu na

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kola, natovarena kupusom, na nojem sedimo, zaškripaše, čim stigosmo na gradsku kaldrmu. Proveo sam veče pod najmračnijim zidovima, što sam ih, u životu video.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Ali sam poslednje reči dobro čuo: „To je usluga otadžbini, koju ne može i ne ume svaki narod da ceni!” Stigosmo na zbor, gde je već otpočet izbor časništva zborskog.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

A kad stigosmo pred kućni prag, U mestu poče nogama da grebe. Neće napred, neće ni natrag, Uzjogunjena kao ždrebe. Možda se opire

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Ema kad čuh e ode u Turke, već kud kamo ne bi razmicanja, no za njima u potoč pođosmo. Na Simunji¹ stigosmo svatove, te ubismo obadva Alića, a kroz Turke nesrećnu nevjestu. Tu smo grdno obraz ocrnili i od Boga dio izgubili.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— vide da se Stevi stesni rez krupnih očiju. — Ti si se uplašio? — Ove zime sneg mnogo napadao pa ne stigosmo ni za bašte da izriljamo. A meni su i volovi prestareli.

Prodaš li je skup o, mogu je i gusle opevati. Tako mi, ne odmarajući ni svoje ni konjske noge, stigosmo do onog brda u Beogradu na kome su Turci Savu Nemanjića spalili.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Na prvom uglu skrenusmo iz glavne ulice na desno i pođosmo kroz strme ulice na dole, dok dole, u ravnici, ne stigosmo u jevrejsku mahalu.

“ „E-e?“ „A mene potkaza zbog jednog poljupca!“ „Poljubac je samo znak pitanja“. Tako stigosmo u našem razgovoru do bečkih jezuita do bečkih devojaka; mladi student je bio njima oduševljen.

Put nas vodio spočetka kroz Darvinovo imanje, a onda se popesmo, praćeni njegovim vernim psom, kroz šumu i stigosmo na jednu uzvišicu. Tu sedosmo na klupu, obasjanu sunčevim zracima.

Kad stigosmo do klupe i sedosmo, on mi reče: „Odavde možete, moj dragi mladi prijatelju, obuhvatiti jednim pogledam onaj kutak sveta

Njegove ostarele oči zasvetliše sa mladalačkim žarom. „Kad zatim stigosmo do Kapverdskih Ostrva, prebrodismo Atlanski Okean na njegovom najužem mestu, iskrcasmo se u Braziliji, a ovde kročih u

„Vaše putovanje trajalo je punih pet godina?“ „Ne baš toliko! Stigosmo u Falmaut, gde se iskrcah iz lađe, 2 oktobra 1836, tako da je do dovršetka pete godine nedostajalo 82 dana“.

Kad stigosmo dole, zatekosmo celu porodicu okupljenu u trpezariji. Deca, umivena, očešljana i lepo odevena, dočekaše me kao svog milog

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pošto kroz suze i žurno izmenismo nekoliko reči mi se, obojica, uputismo peške kroz varoš sve dok ne stigosmo u kasarnu.

Kad stigosmo pred kuću on istrže svoju ruku: — Pričekaj, pobratime. Ja zastadoh, a on produži klateći se, pipajući i držeći se zid

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— Uđite! — reče mi stara kad stigosmo. — Ovo je sada moja kuća. Nađoh se među starim razvalinama, čije je ispucane zidine oklopio bršljan, a iz procijepa

Petrović, Rastko - AFRIKA

Crnci su svetleli tad zapaljenom travom. Južni Krst išao nam je kao ukošeni, pogrbljeni putnik. Zatim, pred ponoć stigosmo u jedno selo čije su kolibe u odbrani od zverova povezane polukružnim zidovima, tako da je teško naći ulaz u selo.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Posle ovoga razgovora danas više ne videh pukovnika Rajevskog; ne znam kud štuče. Kad stigosmo kod prugovačkog šanca nađosmo da je sve polje i brežuljke oko šanca pritisnula vojska. 23 bataljona tu je konakovalo.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

u šesnaest i četrdeset i pet, stigli smo na Meteri Stepe. Komandant je bio otišao pre nas, i kako stigosmo, on naredi da naš treći bataljon iziđe još dalje napred.

Vojnici su polegali pokraj puta. Konji opustili vratove. U našem hodu nailazimo naizmenično na top, onda karu, dok ne stigosmo na čelo baterije. Zapitao sam opet za komandira. Neko iz mraka progovori: — Evo ga na prednjaku topa.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— upita Rade. — Kazuj, imena ti! — A da, uputismo se iz primorja licem na Tucindan nas dvojica, a u putu stigosmo trojicu iz drugoga sela, te neki dio puta bijasmo zajedno. Razgovarali i šalili se...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

U tom obliku dođosmo u novo sazidanu biblioteku pergamonsku. „Na putu onamo, videsmo celu varoš. Kroz glavnu kapiju stigosmo prvo u njen donji deo, a odatle, pored ogromne zgrade gimnazije, podignute na trima terasama brega, u pergamonski grad.

A ako ovu robu uzmognem prodati i para zaraditi, neću se brinuti da li je otrovana, ta niko je neće jesti.“ - Mi stigosmo u njegovu telalnicu. „Naš novi vlasnik morade nas spočetka prikriti i gledati da nas na neki način prokriumčari.

No vremenom izađosmo iz mode i upotrebe i prespavasmo vekove na policama manastira i crkava. Naposletku, stigosmo ovamo. „Naučnici dolažahu ovamo da nas vide i pregledaju.

Potrpasmo se u njih kako smo znali i krenusmo kući. Kada stigosmo onamo, berači su već ispunili dvorište, a iz podruma je izvaljano bure vina da se isprazni do dna.

Mi letimo dalje, Ariadnino klupče pokazuje pola miliona svetlosnih godina, ali mi ne stigosmo do kraja sveta. Kud god bacimo naš pogled, mi vidimo nove i nove svetove.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Samo, da li mogu tuda topovi proći? Uostalom, a ko će to sada da istražuje, kad svakoga časa mogu banuti. Stigosmo do baterije. Komandir zovnu vodnike. Dakle, Nemci su. Jedini je izlaz da udarimo jednim bočnim putem.

Ali šta će sa nama biti, to niko od nas ne zna — odgovara jetko potporučnik Živadin. Pred veče stigosmo u neko selo ispred Mitrovice. Noć je bila hladna. Kroz puškarnice svojih kula gledali su nas zlurado Arnauti.

I ne gledajući više Arnautina, iziđosmo na put, da sačekamo komandanta. Po mraznoj i mračnoj noći stigosmo u Peć, i smestismo se u hladne učionice neke škole. KO JE VERA, A KO NEVERA Poslednje utočište naše.

Malo docnije stigosmo i mi. Pred nama je zaleđena strma ravan, otprilike jedno dve stotine metara duga, i još uz to nakrenuta malo u stranu.

— veli kroz smeh potpukovnik Petar. — Tako vam i treba. Nego držite Vojina, da on, ranjen, ne padne. Jedva stigosmo kraju. Vojnici odvezuju krpe sa konjskih nogu, tovare sanduke i džakove i žurno polazimo.

Jednome se odvalilo pendže, seo pokraj puta i nožem odseca oputu sa kaiša puške, da bi uvezao cokulu. Stigosmo i grupu vojnika, koji su na improvizovanim nosilima od šatorskih krila nosili svoga druga. Kažu, pao je i slomio nogu.

Kažu, pao je i slomio nogu. Nose ga do prvoga sela, gde će ga ostaviti. Nekako zarana stigosmo u jedno selo. Vojnici se razmestili po šupama, a mi odabrasmo neke crnogorske kuće.

Jahali smo jednom stazom, dok najzad, jedva jednom, iziđosmo na drum. Pođosmo sada življe... Stigosmo u Berane. Ali Lim nadošao, a most još nije gotov za konjski saobraćaj. Treba pregaziti.

A predaće se prvoj patroli na koju naiđe. Na Skadarsko polje stigosmo oko podne. Bio je mutan dan. Neka siva, visoka izmaglica zaklanjala je nebo. Zemlja je bila vlažna.

i njihovi stomaci, znaju Arnauti da se sa izmučenim i ostrvljenim pešacima ni šala ne zbiva, a još manje zameće kavga. Stigosmo najzad u Lješ, pred kojim se nalazi San Đovani.

Tako sve pored obale, i stigosmo u San Đovani... Jedna zgrada samo i nekoliko baraka. Ostalo krš i kamen. Iz zgrade iziđe žurno jedan viši oficir.

Umiru tako ljudi bez jauka. Nečujno i tiho gasi se njihov život, kao žižak u kandilu. Oko podne stigosmo pred jednu nabujalu reku. Rekoše da se zove Škumba.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Eto, s takvim mojim poslom stigosmo i do Jerusalima čineći mi greh durma. Jošte i gore toga, nije mi dosta bilo u korabu što sam činila, nego i posle,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti