Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Uzela zalet sa ličkih čuka, od strmih stijena Štrbačkog buka. Niz drugu stazu juriša hučno veselo momče, smjelo i bučno, ponosni Vrbas, lakoga hoda, planinac
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad ga baciše u jamu, ne ovarisa na dno, no se ustavi na jednom opećku i malo skoloni, dok ona stijena protutnji, u tom i kuče i mače padnu pored njega.
Najprije baciše babu u jamu — jala, dušo, drži se zubima za vjetar! — pa za njom zakoturaše stijenu. Leti baba, leti stijena, dok odjednom dolje u bezdan bub, osta zauvijek.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Čekajući misli na žedno blago, a osobito žao mu kobile. Lokve, gdje se voda između stijena sakuplja, bezmalo presušiše svugdje, pa sada i blago moraće se pojiti vodom snježanicom.
Rade lagano korača, okretno preskače preko stijena, a pogdjekad okrene se prama njoj i pita je da li se zamorila. Stigoše u bukovu, staru šumu.
Maša ne pita kud će, već besvjesno ide za njim; preskaču s kuka na kuk, a ustaviše se pod glavicom od samih visokih stijena i litica između kojih raste visoka trava. — Ti ne znaš gdje si? — veli Rade smijući se. —Zagrijala se, a?
—I ja ću s tobom! —Zamorićeš se! Uhvati je za ruku i povede za sobom. Zađoše u tjesnac, pa se veru između stijena. — Vidiš, zimi su ove kamenice pune vode, priča joj. — Pričekaj!
On se protegli i upije u se puna usta čista, mirisava vazduha ... Dolje, ispod njega, začu se klopot živoga — kotrljanje stijena. Uzbrdicom prama njemu jašio je na mazgi susjed i vrsnik Jure.
— osmij ehne se presvijetli gospodin. Pa nastavi: — Zbilja, ovaj narod nema reda. Gledajte koliko porazbacano Stijena leži na novome putu, — i pokaza prstom na nekoje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Merdan-aga, Šarac Mahmut-aga, Tomkovići, Kulišići, Mrkonjići i Jeroglavac Marko nisu poznati istoriji. Pećina Stijena je nepoznato mesto (ako pevač tako ne zove Crvene stijene).
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Jaruga je vijugala, tajanstvena, sumračna, puna raspucalih krečnjačkih stijena, ispunjena grgoljenjem crne vode. Dječaka podiđe laka jeza. — Ovdje, kažu, živi drekavac!
Na nekim mjestima tunel se toliko stješnjavao da su samo s mukom uspjeli da se provuku između vlažnih klizavih stijena. U početku jedva primjetljivo, a kasnije sve jače, počeše da osjećaju hladan dah promaje.
Dobro su ga poznavali, tekao je podno njihova sela, izbijajući ispod mrkih stijena u jednom vlažnom i mračnom sklopu. — Pazi, pa Ledenica je u stvari ovaj isti pećinski potok niz koji smo mi danas
Udesno od njih, sve do susjedne šumovite kose, protezao se red sitna jasenova žbunja izrasla u pukotinama stijena. Držeći se za nj, nekako bi se, vjerovatno, i dospjelo do onoga spasonosnoga šumarka. — Da oprobamo? — upita Jovanče.