Matavulj, Simo - USKOK
— I još si posjekao francuskog oficira, na Brgatu, u šancu! — napomenu Krcun. To tek podjari nerazumljivu veselost Stijepovu: poče rešetati glavom i razmahivati rukama. Svi, osjem Mrguda, slatko se smijahu, a Mrgud, kadna, kipćaše u sebi.
Janko se osmijehnu i reče: — Biće! Biće! Pa se okrete Grubanu Stijepovu i reče mu: — Hajde se, Grubane, molim te, naredi da otideš njekim mojim poslom do grada. Naći ćeš me u kući.
Mladić se brzo uputi ka Krscu, a Janko se lagano vrati u brastvo i otide da pozdravi mater Grubanovu, Belu Stijepovu. Žena ga srdačno dočeka i odmah mu stade gotoviti ručak.