Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Kako to — reče Brne — nije ni staro ni novo? — pa ne sačeka odgovora, no ispi čašu i ostavi je pred Stipana. — Jevo vidiš, kako.
— Taa-ko! Dosta, dosta! — reče Brne. — Vrime je leći! Pak ustade i nagnu se put Stipana. Stipan uhvati za ramena od mantije i povuče k sebi, te fratar osta u pantalam’, prsluku i goloruk.
— i maši se oružja. Bakonja se stani u tren kraj Stipana, a Kušmelj opet spopade vatralj. Osinjača zaleleka. Fratar se ukočanji na stocu. — Natrag! — povikaše sva trojica.
Osinjača zaleleka. Fratar se ukočanji na stocu. — Natrag! — povikaše sva trojica. Rkalina pogleda prezirno Stipana: — A što se ti uplićeš, ti skitaču, ti vratarski tavozilu, a!!?
— Nen bonjimo sen min ti’ prinkovođana, tin onružani denlija! — veli Šunda. Brne poče grliti Stipana i odmaknu ga u ćošak, pak se obrnu k Jerkovićima: — Za ime božje, šta oćete od mene?
Koga god sretnu, svak pozdravlja fratra i svak pita Stipana gdje je bio dujo i čiji je klapčić. Bakonja se čudio gdje toliki narod poznaje strica, a eto su odmakli bogzna koliko
Bakonja se oslobodi, pogleda staroga kulješu otvoreno, pa ponovi što bješe putem naučio od Stipana: — Biću pripokoran, pripoštovani oče! — E, pa lipo! Ajde sad sa onim dijacima. Ajde povedite ga.
Iza njega bijaše red omanjih zgrada; pred jednom potkivahu konja. Tu se bješe načetala gomila slugu, među kojima poznade Stipana. Iza tijeh kuća pružila se livadica, a pod njom odmah tekla je rijeka, šira no na drugoj strani ostrvca.
Sad se zavrže razgovor o svačem, a najviše o prošlim sijelima. Svi se rado sjećahu Stipana i njegove šale. — Ma, di vam je Bukar? — zapita Bujas. — Ja ga zaludu tražim očima. — Jeno ga tamo u zapećku.
— poče gvardijan hučući. — I ja sam to odma pomislija! I ja sam odma posumnjâ, a znate na koga? — Na koga? — Na Stipana, valaj — reče Duvalo. — Dobra ti je ta! — povikaše svi. — A šta ti misliš Brne? — pita ga Vrtirep.
— Daklen, opet sujma mora pasti na Stipana! — veli Duvalo, propinjući se, te promoli glavu kroz prozor. — A jest, duše mi, sve kako ti kažeš!
Većina ne vjerovaše da je Stipan provodio hajduke, nego to je mogao učiniti koji drugi sluga od onijeh što su prije Stipana služili, po svoj prilici „kakav pritajeni rkać“. A što se tiče Bukara, svi su bili već uvjereni da je poginuo.