Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
se jedan u drugoga, pa se obojica zabezeknuše, te uprepašćeni počeše jedan drugoga pitati: — Ama Ive, — reći će Stipe — ako se križati znaš, i tako ti svete divice majke Isusove, jesmo li mi ovo?
Nego znaš šta, vrnimo se valje natrag, pa kad dođemo blizu našega sela, zvaćemo žene, pa ako su Ive i Stipe kod kuće, onda nam ne preostaje druge nego okrenuti u bili svit. Tako i učine.
A Mande će iz kuće: — O-o-oj! Ko zove? — Ama, je li Stipe kod kuće? — Nije nêê! — odgovori Mande. — E Stipe, — reče Ive — viru ti i boga zadajem, ovo smo mi, sad više nema
A Mande će iz kuće: — O-o-oj! Ko zove? — Ama, je li Stipe kod kuće? — Nije nêê! — odgovori Mande. — E Stipe, — reče Ive — viru ti i boga zadajem, ovo smo mi, sad više nema sumnje, nego hajdemo kući!
— E Stipe, — reče Ive — viru ti i boga zadajem, ovo smo mi, sad više nema sumnje, nego hajdemo kući! A Stipe sav blažen raskravi se, pa će, kao da mu je sinji teret pao s duše: — E u kakvi nas strah utira, pasja vira, svojom
Ćipiko, Ivo - Pauci
S njim idu sin mu Joso, Cirilo i dva momčeta, oba sina čobana Stipe, da se svi, na poziv, prikažu sudu. Društvo se čuđaše zašto ih po drugi put zovu, jer mišljahu da se stvar već prvim