Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Koliko je njemu mila bila ta robinja ljuba Strahinova, panuo joj glavom na krioce; ona drži silna Vlah-Aliju, pa čadoru otvorila vrata, ona gleda u polje Kosovo, te ti
Planu Turčin kako oganj živi, planu Turčin i okom poglednu, pa se Turčin grotom nasmijao: „Dušo moja, Strahinova ljubo, čudno li te Vlašče prepanulo!
se, dušo, nemoj prepanuti kad potegnem moju britku sablju, te ošinem car'va delibašu, neka drugog već ne šilje k mene“. Strahinova progovara ljuba: „Gospodare, silan Vlah-Alija, ta l' ne vidiš? ispale ti oči!
Ali Turčin ljuto progovara: „Dušo moja, Strahinova ljubo, nemoj mene, no udri Strahina: nigda njemu mila biti nećeš, prijekorna biti dovijeka, koriće te jutrom i