Obradović, Dositej - BASNE
„Mηδέν άγαν: Ništa preko mere”. Uhvati zeca, pa onda trči za jelenom. Razuman čovek niti je strašiv, niti pak preko mere slobodan. Ko bi rad da nikad ništa ne izgubi, mučno će što dobiti.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ja sam od jestestva iz detinjstva bio strašiv i po višoj časti drugima pokoran; kako sam, dakle, mogao k volji moga tetka toliko upornosti pokazati?
No, jedna za stotinu, ili da jedeš kao i drugi ljudi, ili — put za uši.” Sreća moja što sam strašiv bio, a otišao bi[h] zaisto kudgod u planinu.
No, malo-pomalo, črez dugo vreme lepo ti me učiniše, te izgubi[h] volju k svetinjičenju. Da nisam strašiv bio, te da sam kud u planinu otišao, ko zna šta bi bilo; ali sâm u planinu, — za glavu; a drugi se niko ne nađe da sa
Ali ja, prirodno strašiv i stidljiv, nikada nisam mogao sebe preporučivati i u poznanstvo drugih utiskivati se i nametati.