Dučić, Jovan - PESME
zastavama; Dve žene u crnom, na molitvi, neme; Dve ponoćne reke kroz kraje od kâma; Dva glasnika bola koji kroz noć streme.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
teže duhovnom i moralnom napretku i često pokazuju vrlo jasno izražen smisao za književnost i umetnost; bugarske vođe streme poglavito materijalnim ciljevima. Bugarska raja u tursko doba.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
SRPČIĆIMA NA NOVU GODINU Godine stare brzi let U burnu večnost streme, I novo leto zdravi svet, Dolazi novo vreme. Pa kakva želja, kakav san Zanosi naše grudi, Kad novo doba, novi
Godine stare brzi let U burnu večnost streme, I novo leto zdravi svet, Novo nam ide vreme — O, mila deco, takav san Nek snaži vaše grudi, Kad novo doba, novi
Petković, Vladislav Dis - PESME
stvara novo vreme, Kako Vardar danas kroz Srbiju teče, Kako nad Ohridom pada srpsko veče, Kako nam pogledi preko mora streme, Kako naša usta sad od sreće neme.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Besi se streme od gore, od dole Znamo li sutra šta nas može snaći! Dužni smo svakom u pomoć priteći, A triput više najbližoj nam
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Za opkladu: ni u sv'jetlo serpskih cara vreme, Gdi se strasti blagorodne rvenijem streme, Od vašega veledušnje nije serce tuklo, Ni za opštu većma polzu grlo je promuklo.
Ilić, Vojislav J. - PESME
1886. ELEGIJA Pod senkom drevnih šuma potoci tiho streme. Orošen ljube cvet, I gusto gorsko granje pećine čuva neme, Čarobni čuva svet.
Smućeni, nagi streme, i dečica vrište mala, Kroz tavne odaje hori se njihov plač, No zaman! Svirepom rukom izoštren i hladni Nad njima seva
Petrović, Rastko - PESME
Kad čovek umre, ruke prve zaneme: Ruka umrlog ko noćno voće zri, Ko uspavane ptice čija srca još streme, Tako ćute te ruke, dok oganj pod njima vri.
Šantić, Aleksa - PESME
1904. VODENICA Staro mjesto moje! Pod sjenkama grana Radobolja mrmlja, vere se i prska; Mrke hridi streme visoko sa strana Pune gustih zova, smokava i trska. Sve je isto, staro...
Pred njim leži voda plava. U daljini s lađe laterna se žari. U obruču spila, kô same utvari Što iz mora streme, mali zaton spava. Sinoć otploviše ribari daleko, Samo po zatonu vidim jednu barku, S čeljadima, plovi.