Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
I one se odazvaše i dođoše. Dođe i tetka Dika, i tetka Kara, i strina Paraškeva, i druga strinka, Nikoleta, i tetka Ruška, koju su svi smatrali za rod, a niko nije znao da kaže kakav im je rod.
tetka, neka tetka Doka, s rukama preko trbuha, i zapita ih šta su se skupile, reče joj važnim i ozbiljnim glasom strinka Paraškeva: — Zbrasmo se, strinka Doke, ’oćemo, ete, da ženimo onoj naše magare!...
preko trbuha, i zapita ih šta su se skupile, reče joj važnim i ozbiljnim glasom strinka Paraškeva: — Zbrasmo se, strinka Doke, ’oćemo, ete, da ženimo onoj naše magare!...
Srču kafu i razgovaraju o udavačama za koje su našle da bi mogle biti prilika za njihovog Manču. Poče strinka Paraškeva: — u Madine, ete, tam’ sproti Zelenu češmu, kakvo devojče iskoči — pusta ne ostala!...
— viknu Jevda i zovnu izmećarku. — Što iskaš, strinke? — Poskoči, dete, do čorbadži-Tasu i rekni: „Vika te strinka Jevda; iskočila, rekni, golema rabota! Ama brgo, rekni, da dođeš!...“ Ne prođe mnogo a evo čorbadži-Tase.