Obradović, Dositej - BASNE
Najposle eto ti nam i lisice, koja kroz vrata vireći: „Kako si, striče?” pita. „Zlo, moja mila ćerko, ta hodi bliže da me nagledaš .
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
se ljudima svog naroda, čak i ako su im sasvim nepoznati, dinarski seljaci ih oslovljavaju sa brate, rođače ili striče, sestro ili tetka. U isti red pojava dolazi i dinarska uzajamna pomoć koja postoji između inokosnih kuća i zadruga.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Neću, striče Rade, eto ga tebi pa razgovaraj, pogađaj se ... Zar da bude primljen tamo neko koga on, Nidžo, nije pronašao, omirisao
— Striče, da odnesem kravi napoj, a? — Odnesi, imenjače, odnesi. — Otkud je on sad njemu stric? — ljubomorno šišti zapostavljeni N
Vidi je, vidi, vrijedne materine jedinice. — Dobrojtro, striče! — skače cura kao da je iznenađena, a seljak povlači očima po dvorištu i u sebi mrmlja: — Kakav sam ti ja stric,
— Pa eto, rođeni striče — počinje najzad cura, sve gledajući u onu ispražnjenu šalicu kao da iz nje gata — oni su ti poručili da kod mene ostaviš
Tamo se još poznavalo uvaljano mjesto u slami, Drmogaćina loga. — Ehej, striče Drmogaća, hajdemo nekud, evo tvoje ljudine!
), kad spazi tri naoružana čovjeka kako se spuštaju iz obližnjeg jezička šume pravo njihovoj kući. — Evo ih, striče, dolaze. Seljak se samo lupi po vratu. — Rekoh li ja, Vasilije, goni kravu. Dolaze, pa da.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Preko dana što nanižu, obnoć opet kradom dižu. Na kraju mi dečko kliče: „Eto cele moje priče! Veruješ li u nju, striče?“ „Sve verujem, al na stranu čokolada na Uranu. Da si tamo skitario, ti bi — stomak pokvario.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
dva tri, Pobili se fratri Pred crkveni vrati: Jedan drugog tuče I za bradu vuče: Jedan drugom viče; „Pomozi mi, striče!“ — „Kako ću ti pomoći, Kad i mene tuku, A za bradu vuku!“ 5 (Kad ostanu dva igrača) Eci, peci, pec!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— viknu Bakonja. — Zar ne vidite da je fra-Brne nemoćan? Njemuka škodi i najmanji nemir. Sidi, ćaća, tamoka, i ti striče... Svi se izmaknite, tako! — Ta-ako! — reče najzad Brne. — Podaj im, dite, rakije, pa... jeto, šta ste to bili čuli?
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Kuda juriš, sinovče, kao izbezumljen? Vijam te čak od Propileja, i jedva te stigoh“. „O, striče Nikijo, koliko iznenađenje i radost što te ovde vidim!“ „To ti je kao volja bogova. Od kada si ovde?
“ „Tek što sam stigao“. „I učinio posetu Akropoli; tako radi svaki došljak. Pa kako si mi?“ „Hvala dobro. - A ti striče?“ „O tom ću ti moći govoriti tek kad se izduvam, odmorim i okrepim.
„Ali meni, Nikiji, koji o geometriji ni pojma nemam, to ne smetaše da me Platon dočeka oberučke“. „Razumem, striče. Ti nisi onamo pošao kao učenik, već kao izaslanik prestolonaslednikov, ali mene, jadnoga, Platon neće primiti u svoju
„Kako? - Zar nisi vičan geometriji?“ „Vidiš striče! Trudio sam se kolikogod sam mogao da izučim tu nauku, ali zaglibih na po puta.
„Ne brini se, sinovče! Platon će te na moje zauzimanje već primiti u svoju školu“. „Ne, striče, hvala ti lepo. Nedostojan neću ni da mu stupim pred oči“. „To ne bi, bar za sada, ni mogao, sve kad bi i hteo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Putem susretne medvjeda, kojega upita: — Dokle ćeš ti to, striče? — Idem u ono selo, što se eno tamo vidi, jer su me pozvali da im kolo vodim. — Mogu li i ja s tobom?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nevo, Pomiči se na desno, potresaj na levo; Sviraj, Jašo, vatreno, ponositi svirče, Drž'-der i ti amo, prilj-Romane, striče! Živo, braćo, živo, podvikujte haja-huj! Mihalj-bači hegeduš, serpska kola hegeduj!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Evo ti ove moje 'aljine, pa se dobro umotaj — reče starac, skide haljinu, i ostade skoro upola go. — A ti, striče? — Meni, dijete, ne treba ništa. Ja se ne bojim ništa, ni mećave, ni vjetra, ni studeni...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nije pošteno! .... A evo komšije Pavla! Što ona, pored ovakoga momka, Radivoju voli? — Ma'ni ti to, striče, — veli Rade mirno, već neka ona reče kome voli. I upita sestru: — Cvijeto, kome voliš? Voliš li Radivoju?
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Milovan ni da čuje, veli, nikad on te stvari nije radio. -Ti, striče, i niko drugi!- veli mu Janko. –Ti, brate, jedini među nama imaš čestitu bradu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Malo l' ti je, — ostala ti pusta! — već s' o tuđe otimate carstvo? A ti striče, despote Uglješa, malo l' ti je despotstva tvojega? Malo l' ti je, — ostalo ti pusto! — već s' o tuđe otimate carstvo?
Malo l' ti je, — ostalo ti pusto! — već s' o tuđe otimate carstvo? A ti striče, vojevoda Gojko, malo l' ti je vojvodstva tvojega? Malo l' ti je, — ostalo ti pusto! — već s' o tuđe otimate carstvo?
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Oho, majstorski se spuštaš! — pohvali ga dječak došljak. — Od tebe sam naučio, Striče — nasmija se putnik s bukve. — Eh, još samo da imam tako dugačke noge i ruke kao ti, pa da mogu obuhvatiti svako
— Kako je danas bilo u školi, Striče? — Uf Jovanče, ne pitaj! I ja sam dobio paprene šibe — huknu Stric i pokaza dlanove. — Evo, po- gledaj.
Kad god bi ga gdjegod susreo, Nikoletina je dobrodušno gunđao: — Zdravo, brate Striče! Kad se Jovanče predveče vratio iz Gaja, Stric ga presrete na pašnjaku. — Šta misliš sad?
— Prepao se pa pjeva. Ih, a još je u društvu s magarcem! Istrčao je na put i još poizdalje povikao: — Ej Striče, pjevaš li to da odagnaš strah?
— Aha-ha-ha, došla za budalom, veliš! — Ko li je ta budala, ej Striče? — Ja sam budala! — odjednom dreknu Stric, munjevito priskoči stablu i dok se još dječaci nisu ni snašli od
Pod bukvom uzavri još veća graja. — Ehej, Striče, voli te, voli te! — Silazi dolje da te ženimo! Postiđeni Stric navali da se pentra još više uz drvo i najzad sasvim
— Šta ja znam kuda ću. Idem, kad me tu ne vole. — Šta ne vole! Ko ne voli! — povika Vanjka Široki. — Striče, magarče jedan, ožalostio si djevojčicu, eno je — ode bogzna kuda. — He, a što ona tu priča — nabureno otegnu Stric.
“ — Ej, Striče, jesi li živ? — povika Jovanče. — Javi se. — Striče! — uplašeno zovnu Lunja naginjući se nad otvor. Umjesto bilo kakva
“ — Ej, Striče, jesi li živ? — povika Jovanče. — Javi se. — Striče! — uplašeno zovnu Lunja naginjući se nad otvor. Umjesto bilo kakva odgovora, kroz prodor se odozdo pomoli dugačka ruka,
Umjesto bilo kakva odgovora, kroz prodor se odozdo pomoli dugačka ruka, pograbi šešir i uvuče ga u jamu. — Striče, što se ne javiš? — pitao je Jovanče zavirujući u zemunicu. — Neću! — začu se iz jame naburen glas.
Jovanče je netremice gledao za njim, a onda reče svom društvu: — Lazare, Striče, hajdemo gore pod naš Gaj. Tamo još nijesu izlijepljeni ničiji oglasi.
— Šta je to, trčite mi u susret raširenih ruku? Ne bojite se poljara? — Ne bojimo, striče Lijane! Sad se poljar još više zgranu: — Striče! Zovete me stricom, ništa se ne bojite, šta je ovo danas?