Radičević, Branko - PESME
Ma zarašta... Ma eto ga De iz dvora šeće svoga, Pravo ide na 'no mesto De ga vide tako često, Na kraj stene strmenite, Dva rastića koju kite, A pod njima od kamena Stoji klupa načinjena. Valja strmen pod njom more.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
dočarava percepcija jednog novog reljefa u koji likovi ulaze, a koji je za njih čudan i tuđ: njih zbunjuju i plaše strmenite linije tla po kome se kreću („kad im se promeni i zemlja pod nogama”, kaže autor).