Upotreba reči strugnu u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Spasavaj se ko može! — Vatru tabanima, narode! Evo lava! Uzbuni se i u bjeg nagnu čitav vašar. Vodič medvjeda strugnu uz prvo drvo, a neki čobanin u zabuni uzjaha njegova medvjeda umjesto svoga magareta i zaždi drumom.

Molim te, pojedi ga zajedno s kožom! I čiča tako brzo strugnu prema svojoj kući da su ga jedva sustizale njegove vlastite noge.

Miš uplašeno strugnu natrag u rupu i promuca pun jeze: . — Lijepo smo, bogme, počeli! S neba sipa čitava tuča od mačaka! Gle, alaj tutnji!

Skitnica od iznenađenja zinu i pusti miša, a naš ti domaćin strugnu u prvu rupu i viknu: — Baj-baj, mačoru, do viđenja! Želim ti drugi put bolju sreću!

jedna preko druge, sve dok žuta lopta ne odskoči daleko u stranu, pretvori se u Žuću i, koliko su je noge nosile, strugnu niz rijeku prema selu. — Aha, drži ga, drži ga! — podrugljivo povika za njim Tošo.

Radičević, Branko - PESME

ti kazivati, Ko l' im redom jade prikupljati, Eto jednom: pocrvene trava, Ostaviše pet hiljada glava, Što preteče, strugnu bez obzira — Al' ko reče da u Srba dira.

Što preteče, strugnu bez obzira, Ode pričat vitešku nevolju, Jedan veli: hiljada ih ima, Drugi veli: nije već stotina, Al' sva, kardaš,

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Milorad je stigao prvi i radosno objavljuje: — Evo ga! Drug Vasilije Barilovac, selo Gornje Kalinje ... Starina strugnu dugim kožuhom i rastuženo grgutnu: — Jes vidio, Dušane: Vasilije, i to još drug! Kako mene lijepo počituje moj unuk.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Hitar je Toša, nema mu mane, na vatru liči živu, pa za tren oka i u dva skoka uz vrbu strugnu krivu. Viri odozgo i zlobno reče: „Popni se, Žućo, riba se peče.

Ratnički poklič vojvode mačka uplaši samo jednoga miša. U rupu strugnu, progunđa strogo: „Vidider mačka, blesav je mnogo!“ U čudu bleje Žuća i mačak, niz pusto polje žito se ziba.

“ — To samo guknu, okrenu pete i strugnu — poput rakete. Zastade pisac u hodu lakom, smeška se tiho gleda za đakom, pa veli: „Kunem se brkom, ovo je

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Skiknu, začudi se jamačno šta ga to budi iz duboka razmišljanja, pa mahnu repom živo, trže se i strugnu niza sokak... A dečko podviknu za njim, prateći ga očima i veselim pogledom, dok ne zamače za vrljike, pa onda dohvati

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Neka mnome protječu osjećanja, neka zabljesnu osjeti kao ribice što srebrnasto strugnu vodom pa nestanu. Golo osjećanje bivstvovanja. * Da, neka potraje tako, neka samo potraje tako!

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

ga i stade da gleda šta ima u njemu, a mehandžija, videvši da mu obojica okretoše leđa, zađe iza vranca, pa se okrete i strugnu uz brdo, koliko ga noge poneše.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Svi zaćutaše. Sune mu mozgom: nema sumnje. Zavijoglavi i smrče mu se. Tek što zatetura, nešto promrmlja i strugnu niza stube. Na ulici ispravi se i odahne. Kao gonjen uleti u svoju sobu i baci se na postelju...

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

naleti na pripitog seoskog crkvenjaka, koji se odnekle kasno vraćao, a ovaj prestrašen od neobična klempava čudovišta, strugnu preko polja i pljesnu u baru, u neko staro močilo za konoplju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti