Dučić, Jovan - PESME
malaksao, i sa grivom sedom, On je teške šape zario duboko, Dokle mirno drži u obzoru bledom Svoj mramorni pogled i studeno oko. Dođu gradska deca sa veselim pleskom, Draže ga, i jašu, i zasiplju peskom, I biju ga svojim puškama od zova.
Afrika
Kaže da svi spavaju i da mi tek za sutradan može udesiti veliki tam–tam. Tako se razočarano vraćam kući. Jutro studeno toliko da se, sasvim preko volje, prelivam hladnom vodom.
Teodosije - ŽITIJA
Zatim metnuvši ga u vino, sam i svi koji su s njime blagodareći Boga ispiše ga dobro rastvoreno i studeno. A sluge kraljeve i sviju velmoža, čuvši da je pala množina grada, svi trčahu da ga uzmu i svi koliko im beše potrebno
Matavulj, Simo - USKOK
Ovi, crvenijeh obraza i ruku, čim položiše puške, sjedoše primaknuv se dobro vatri. Jedan bješe još golobrad. — Studeno, djeco? — pita ih vladika. — Da otpanu noge i ruke, sveti vladiko! — odgovori stariji. — A zašto po toliko stojite?
Radičević, Branko - PESME
Bija žedan, te pođem pešice Da potražim u gori vodice, Nađem jedno vreoce studeno, Stenjem, cvećem divno okićeno, Tu se vode ponapijem dobro, Te pogledim okoline, pobro, Al' stajau stene ponosite,
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Reke se zamrzle rano, A sneg od osam stopa pola je i gore krio. U jedno studeno jutro, kad majka ne beše doma, Mali se podiže Pavle i ode van našeg sela I nikad ne dođe više.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Siroče: Nije mi zima... Radnik: (odlazeći) Nije joj zima... ne oseća! Parče leda ne oseća studen, jer je i samo studeno... (prođe). Gospodin: (u prolazu) A šta ti tu radiš? Siroče: Obuvam se... Gospodin: Ustaj, pa brzo kući! Ozepšćeš...
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Nastupi ljuta brdska zima, kad se ledi drvo i kamen, a svu okolinu zastre belo studeno pokrivalo, te se čini da je sva priroda sleđena, izumrla, i nikad se više ne može u život vratiti.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„A, da, nije leto!“ primjeti starac nasmijavši se. „Šćah da rečem studeno je; eto su ti, Gospodaru, ruke studene kao mraz“, reče Ivo, potapšavši ljubazno svojom rukom po stremenu ruke
Grozota! Mjesto da se usne sastanu s usnama i stopê u topli cjeliv, udari ga nešto studeno, kao gvožđe, i pomjeri mu zube; krv mu pokulja iz usta... Ovo potonje, zaista se i dogodilo.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Reke se zamrzle rano, A sneg od osam stopa polja je i gore krio. U jedno studeno jutro, kad majke ne beše doma, Mali se podiže Pavle, i ode van našeg sela I nikad ne dođe više.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Napokon prispeše. Sunce je već zašlo. Predvečernji lahor piri. Noćas će biti studeno, jer se nebo vedri i u prirodi, čeličeći se, sve se u se skupilo. Cveta zastade pred svojom kućom pod ogolelom murvom.
U zoru poočim naglo otvori vrata i malo te se o nju ne spotače; dijete usprene i ispravi se. „Studeno je”, reče tresući se.
Kad je vlak dojurio na veliku stanicu, hvatao se mrak; vjetar huče i studeno je. Cvijeta iziđe za Lazom i, nepomično gledajući u nj, uđe u prostranu čekaonicu. Uokolo svijet se žurno razilazi.
Ulaze uporedo u gradske ulice, u vrevu svijeta. On se žuri: studeno mu, i ogladnio je, i ne mari za čeljad što mimo nj prolazi.
On se plašljivo osvrnu oko sebe i pohita k njoj u kuću. —U samoj si košulji, — uzbuđen veli joj. —Biće ti studeno... —A ti si zaspao! opazi ona. —Uđi! — i zatvori za njim vrata.
— Pusti to!... 'Ajdemo! Noć je, — i u hodu priljubi se bolje uza nj. — 'Ajdemo! — pretrže misli Ilija. — Studeno je. Naložićeš dobru vatru, ogrijaćemo se i odmoriti zajedno. 'Ajdemo, noć je!
Petrović, Rastko - AFRIKA
Kaže da svi spavaju i da mi tek za sutradan može udesiti veliki tam–tam. Tako se razočarano vraćam kući. Jutro studeno toliko da se, sasvim preko volje, prelivam hladnom vodom.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Nagrdim ti govedara i u kući kućanicu i na struzi strugaricu — — — — — — — — Jabo, je li tebi studeno? — ču se Lujo ispod haljinice. Jablan pase, šuti, ništa ne odgovara.
trgao, zanio, podbočio bi rukama slabine, okrenuo bi se prema torovima, oko kojih se razlijegaše jeziva piska orlova i studeno graktanje vrana i gavranova, pa bi kao upola jauknuo: — O vi crni vrani i orlovi, najedite se, nauživajte se, i
— Ideš li, rode? — okrenu se starac i jače povuče privuzu. — Idem, idem — teško mali rastavi vilice. — Je li ti studeno? — Da — jedva čujno i s naprezanjem odgovori Vujo.
Negdje u daljini, sa planinskih ovršaka, razlijegalo se po uznemirenoj zimskoj noći studeno vijanje gladnih vukova, miješajući se sa urlikom i lomnjavom pobješnjelih vjetrova koji potresaju zemljom, noseći kao
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sjutra Ilija i Vojkan gone svaki svoga pauša pred sobom put varoši. Nisu uzjahali, jer je studeno, saganak bure na mahove brije sa snijegom ojajenih planina, i smrzavica je. Putem stižu ljude.
Na tri dana pred Badnji dan Ilija oprema se u primorje, po božićnje vino. Toga jutra Radi beše žao oca. Studeno je, a već ima nekoliko dana što se vrijeme muti i nepostojano je, sigurno promijeniće nagore, jer je zeman tome.
Mladić ne reče ni riječi, no odmah za njim uniđe u kuću. Ukućane nađe oko ognjišta, ma da nije bilo studeno. Marija smjestila po kući i najposlije prislonita se uza zid, na kraj kuće, u mraku, dokle plamen s ognjišta nije
Ilić, Vojislav J. - PESME
Reke se zamrzle rano, A sneg od osam stopa polja je i gore krio. U jedno studeno jutro, kad majke ne beše doma, Mali se podiže Pavle i ode van našeg sela I nikad ne dođe više.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Rastavi krila šalona na jednom prozoru, poče duboko da diše, i da se u licu razvedrava. — Divota! Sneg! Studeno! Sve se beli, varošica spava, mir je... Da su planine unaokolo, kud bi još lepše bilo.
Šlajfer je sahranjen po lepom vremenu. Studeno, ali mirno i sunčano. Došlo je dosta svakojakog sveta, i onog koji nikada s njim nije opštio.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Iz nje pada studeno kamenje, ono bije po taborah Turke; ne uteče druga nikakvoga, ni da kaže kako s' poginuli. Ustavi se na istoku sunce, a
vojvodo stalaćka, pošlji meni do tri dobra tvoja: prvo dobro — sablju navaliju, koja seče drvlje i kamenje, drvo, kamen i studeno gvožđe; drugo dobro — ždrala konja tvoga, koji konjic može preletiti zasobice i po dva bedena; treće dobro — tvoju ljubu
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
bolji glas izdignuti ono mučeničasko sveto mesto, uoči njihova na stanu toga svečana goda, učini na moru veliku fortunu, studeno vreme i plahu, golemu umnoži pljuštalu vrlo kišu, tako da niko živ od ljudi niotkud s jabane i ni od koje strane, nije