Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Tako je i bilo. On ti preo dan u aščinicu, a preo noć k sultaniji. Ne prođe mnogo vremena — e, šta ćeš, svašto na svoje vrijeme — kada car nekako za to saznade, i bi mu velika muka:
Uveče pošto svi pospu, primače prsten k vatri, a kad Arapi iskočiše, naredi im te ga odmah prenesu k sultaniji u odaju. Kada ga ona vidje, i obeseli mu se i ožalosti: obeseli što ga opet vidi živa, a ožalosti bojeći se da će