Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A gledao je svoje rođake, mirnim, plavim, svetlim očima, u kojima nikad nije bilo suza. „Ma šta čuli, ne sumnjajte da ja odoh čak do Beča. Odoh ja već kod prve skele. Neće više Garsuli dobiti me živa. Vidiš li, Šokice, ovu moju ravan?