Upotreba reči sumnjiva u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Evo ti tu pjesnika, to je njegov posao. Vačkonja me mjeri kiselo, intendantski, kao neki espap sumnjiva kvaliteta, i zlovoljno mudruje: — Vala, da bog prosti, i ovi pjesnici uvijek ispadnu nekako baksuzni.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Nešto tu ne miriše kako treba. A i ovo svraćanje je sumnjiva stvar. Sve mi govori da se ja držim što dalje. Naše je da stojimo pred vratima, i da sijamo kolko možemo.

Lalić, Ivan V. - PISMO

A o bogovima, bogami, samo dobro: Istina tu je izlišna, sumnjiva, opasna čak. Zato i pevam to leto nejasnih bogova puno, Metaforama ga kitim i pozlatu mu stavljam Od istanjenih reči.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ MEDO Dok jure dalje brzo ko strela, srete ih medo, prijatelj pčela. „Sumnjiva žurba — medo ih gleda — možda ste našli jezero meda?“ „Ne, nego maštu golica moju zašto jež voli kućicu svoju.

Divlja se svinja u njojzi banja, pospano škilji i — jelo sanja. „Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negde se valjda, bogovski krka?!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

OLTARU 95 VITLO I DRUGE PRIČE 108 VITLO 109 OSVETA 115 PONOR 120 ŽENA 125 VASKRSENjE 131 ISPOVEST JEDNOG SMETENjAKA 140 SUMNjIVA PRIČA 154 NAPAST 157 PAD SA GRAĐEVINE 166 PAD SA GRAĐEVINE 167 PRIČA O LAZARU PARDONU, ČOVEKU KOJI NIJE

Neuređena je, razdrobljena, smušena i banalna ali vrlo iskrena. Zanimaće te, znam. Servus!“ SUMNjIVA PRIČA Pa šta, baš sve da priznam!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I tako, kao da je iznalaskom govora čitava stvar poljuljana, kao da je čitava rabota postala pomalo sumnjiva. Po mišljenju šutljivih, dok su stvari živjele neizražene, ukočene u nekakvom svome nijemom, nikome saopćenom i nikome

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ako bih ga odvraćao od te sumanute zamisli, on bi me nazvao mlakonjom i rekao mi da je moja ljubav prema Hristu sumnjiva, da više volim udobnost od stradanja i ispaštanja, da nisam dobar monah, jer da sam dobar, prigrlio bih stradanje,

Ilić, Vojislav J. - PESME

I to ga bolelo zdravo. Hajd što je pevala, tešto! Al' ta veselost beše ovaj put sumnjiva nešto, Posle onakvih snova. I zašto gledaše kradom Kad kravar od kuće pođe sa svojim rogatim stadom? Ova ga misao ubi.

Petrović, Rastko - PESME

Al zalud! u očima električnu viziju, U ušima zviždanje ubice-prostora, lokomotive; Dva-tri sumnjiva stiha, istoriju: Odnese; a sa telom ujede - nepogoda - neizlečive.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti