Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Izlazeći iz kuće sa glavom ispunjenom mračnim vizijama i sasvim crnim i sumornim refleksijama noći, gladan, neispavan i ozebao, on je, sa onom mutnom, zamršenom i vidljivom neuređenošću duha, naročito
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
celu srpsku književnost, i nikada se groblja nisu toliko pevala, i nikada nirvana nije izgledala takav ideal kao u tim sumornim i žalosnim vremenima.
Milićević, Vuk - Bespuće
i jednoličnost koja je bila prije toga, vraćala se sa pobjedničkim likovanjem i padala zajedno sa novom prašinom i sumornim danom, koji je strmoglavljao kao u ponor, kroz male zastrte prozore, svoju jadnu i bezvoljnu svjetlost na predmete i na
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
klinike dočekuje buljuk foto-reportera i vojna muzika, a televizija vrši direktan prenos porođaja, obično zakmečimo u sumornim sobetinama gradske bolnice, zajedno sa drugom nižerazrednom dečurlijom od zla oca i od gore majke.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom.
A taj večni, suri stražar — To je carski or'o stari Nad sumornim urvinama Stolećima što stražari. On oblake krilom tuče I ognjene munje baca, I kliktanjem oglašava Divnu slavu praotaca.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Tamo na vrbama, kratkim i sumornim glasom, javlja se ćuk. A iz sela se nosi, sve lakše i lakše, nejasno, tiho brujanje. Dolazi noć... Kad već uđoše u selo.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
I zagrljaj opet bude svet, kao zlato oko svete glave, sa tamjana mirisom sumornim, nećemo znati koji greh to beše, među gresima što ko oblaci plove, što nam ta tela i duše dade divne i nove.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Pred njima zinula provalija, obrasla gorom i šibljem, pa huji i šušti, a na dnu nje vijuga se, kao zmija, međ' sumornim stenjem i žubori planinska rečica, te kazuje putnicima, da ova čeljust nije mrtva, da ima života...
Zar to nije njegova zavetna želja, njegov ideal od najranije mladosti? Zar nije on sâm, eto ovde, među ovim sumornim zidovima, toliko puta sedeo naslonjen na ovaj prašljivi sto i mislio: da li će se naći koja dobra, valjana duša, koja bi
Rakić, Milan - PESME
II Rodismo se, draga, pod sumornim nebom, Mračnog zimskog jutra, kad vetri zastude; Ne dočeka niko nas solju ni hlebom, Ko tuđini pasmo među braću ljude.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom. V. Ilić CIII ZIMSKO JUTRO Jutro je.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Njegova pozna, duboka, mislena lirika, prožeta je sumornim egzistencijalnim drhtajem, pred strašnom granicom između bića i ništavila.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Vetar je sa vlažnom rukom Tresao prozore mutne i teška hrastova vrata, Zviždeći kroz praznu krčmu sumornim i strašnim zvukom. 1885.
Carice vekova tavnih, gde mu je grobnica sveta? Pod mračnim, sumornim nebom varvarskih i divljih Geta. 1888. NA VARDARU Suro, večito stenje gordo se u nebo diže, Nad urvinama tavnim orli
A taj večni, suri stražar To je carski orô stari, Nad sumornim urvinama Stolećima što stražari. On oblake krilom tuče I ognjene munje baca, I kliktanjem oglašava Divnu slavu praotaca.
Petrović, Rastko - PESME
Avaj ovako, topografski, neka ste samo zdravo Po sumornim prostorijama svojih bolova Gde, daljim predelima umrljane, sisate svoje prste, Gde nad nikad neviđenim