Dučić, Jovan - PESME
NOĆ 180 ZA ZVEZDAMA 181 STVARANjE 183 MIRNA PESMA 185 TRENUCI 187 NEPRIJATELj 189 KRILA 191 PESMA LjUBAVI 193 PESMA SUTONA 195 PESMA TIŠINE 197 PESMA UMIRANjA 199 POSLEDNjA PESMA 201 PESMA 203 ZABORAV 206 PESME SRCA 207 ĆUTANjE 209 PESMA
Lepota, otkriće, Pre nego mom duhu beše reč i slika. PESMA SUTONA Sutoni bez šuma tvojih koračaji, I tama bez tvoga šapata, i sati Prvi kad se nema više šta da taji...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
čitavu šumu od đermova, i na krajnje kuće koje se, onako pepeljaste, razaznavale iz lake letnje jutarnje magle i jutarnjeg sutona. — Zar već! — uzdahnu putnik, prenuvši iz svojih misli. Beograd, 1894.
Afrika
Ono beše tu kao jedini dokaz da taj arhipelag, tako blizak a zbog sutona tako daleko, divan je baš zato što je stvaran.
Matavulj, Simo - USKOK
Poslije podne Janko i đak Obrad otidoše u lov; išli su rubom polja, te do sutona ubiše dva zeca; poslije večere bilo je obično posijelo u mađupnici, samo što je vladika malo sjedio.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Iz lepetave orahove krošnje prosu se šapat i naleže zelenkasta sjena, daleki predznak sutona i večernjeg pokoja. (Sveti Rade Lopovski) Davna uzbuđenja, koja ispunjavaju duh vanvremenim miljem, i paganski osećaj
Radičević, Branko - PESME
Stojim, čekam, eto već sutona, Bože blagi, de ostade ona? Stojim, čekam, gle i nojce vođe, Bože, Bože, zaš ona ne dođe?
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
u svoj sobičak, u posljednje skrovište još nezauzeto od sablazni, a kad tamo — slikarev tihi mlinčić već sipa sivo mlivo sutona. Obavlja trudoljubivi mlin svoj čisti, posvećeni posao.
puteljkom iz kukuruza, neko plovi carskom džadom, cestom državnom, pa još se i na kobili ljulja, treći trnapi iz prvog sutona pravo za večernju sofru — duć!
Iz lepetave orahove krošnje prosu se šapat i naleže zelenkasta sjenka, daleki predznak sutona i večernjeg pokoja. Brat Sava, stari noćnik, jedini se prenu na taj jedva primjetljivi nagovještaj svojih sati.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
NA DUGOM MARŠU Bili su topli dani jula meseca. A maršovalo se često od jutra do samoga sutona. Dugačka kolona vozova, obavijenih oblacima prašine, kretala se lagano...
Ćosić, Dobrica - KORENI
I morao da pomisli: ima pravo otac. Pravedno je da Vukašinu i njegovoj deci ostane imanje. ...Čađava izmaglica sutona još više je pojačavala pustoš snežnih pola, a vrzine i retko drveće podsećali su na požar, kasno ugašen.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Reka se, najednom, rastvori i on izlete, a za njim izlete čitavo jato ribica pretvorenih u vodene cvetove. Sve do sutona lepršali su vodeni cvetovi nad pritihlim vodama reke zanemele od sreće.
Popa, Vasko - KORA
algi NA ČIVILUKU Okovratnici su pregrizli Vratove obešenih praznina Zadnje misli se legu U toplim šeširima Prsti sutona vire Iz obudovljenih rukava Zelena strava niče U pitomim naborima U ZABORAVU Iz daleke tame Isplazila se
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I nebo je bilo svo krvavo i mir crvenog sutona vladao je. VITLO I DRUGE PRIČE VITLO Srce mrtvo, nebo mrtvo, sve mrtvo — oh, nije čudo.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— nije dopirao njen uzdah. Jednom, u predvečernji čas — dobro se sjećam tog sutona — dok su se topli otkucaji zaljuljanih zvona talasavo razlijegali nad varošicom, a žene po „balaturama” dojile dojenčad
je sa svojim prijateljima sjedio pred čitaonicom — ostao sam sâm s dadiljom u kući po kojoj su već poplutale modre mlake sutona.
Iz tih nedeljnih popodneva u djetinjstvu iznio sam i doživljaj zvonjave zvona. U nešto kasniji sat, u prvi ruj sutona, razljuljala bi se klatna sa fratarskog samostana, obilato, bujno, nezažalno, ispunjujući brujanjem čitav suton.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ali, potrčavši malo, obuze ga neopisan strah od samoće, od sebe sama i od onoga večernjega sutona.. Zastade i oslušnu... Neko mu se približuje. A, jest, to je društvo, na koje je on bio zaboravio.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Spava san sreće, k'o dan posle kiše, U dnu sutona koji neće proći. Spava san sreće. Dah groba se vije Životom, bolom, vremenom prostora; Ničega nema što umrlo
Sad nemam više one stare plime. Sad nemam više očiju za dýge, Za vedre boje oblaka i snova; Sad nemam više sutona i tuge, Ni senku sreće, ni šapat brestova. Sad nemam više očiju za dýge.
I nečujno da sve prođe k'o tičiji let Bez trzanja i misli; niti da me dira Hod prošlosti i sutona, osama i svet. Da sećanja pokrije jedan oblak mira, I budućnost moja cela da mi bude hlad Na kome će dan po dan mrtav
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Lirika iz vremena naše moderne bukvalno je preplavljena pejzažima sutona i jeseni. Jesen se ponavlja sve do monotonije. Iza toga se, izgleda, skriva posebna uloga koju je ona u poeziji
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ono beše tu kao jedini dokaz da taj arhipelag, tako blizak a zbog sutona tako daleko, divan je baš zato što je stvaran.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Još nije zamračilo; poljem rekao bi da se još povlači zadocnjeli drhtaj siva sutona. Mladić se uhvatio uzbrdice, nu sada odmiče još polagani je. Vidi se da mu se neće da na vrijeme stigne svojoj kući.