Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Malo vreme zatim postajalo, al' eto ti Jugović-Vojina, i on vodi careve jedeke, pokrivene sa suvijem zlatom. Ona pod njim uvati kulaša, i sklopi mu ruke oko vrata, pa i njemu stade govoriti: „O moj brate,
odaja, pa se vrati na bijelu kulu, te izvadi svoje ruho divno, pa oblači dijete Grujicu: obuče mu tananu košulju, sa suvijem uzvedenu zlatom, a na noge gaće sandalije, a na pleći tri kavada žuta, a po njima tri ćemera zlatna, oko grla tri sitna
na bedro sablju okovanu, a na glavu kalpak i čelenke, a pokraj njih valku pozlaćenu, i prigrnu divan-kabanicu sa suvijem okićenu zlatom; pa se skide niz bijelu kulu, a sluge mu đoga izvedoše, te se đogu na ramena baci, pa se spusti polju u
55 Posred pasa, ukide ga s glasa, tj. ubi ga. 56 Sa suvijem uzvedenu zlatom, tj. protkanu suvim zlatom. Kad se paša s ruhom odlakšao, tj. kad se svukao.