Upotreba reči suče u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Put prašljiv kud se mravâ vuče Za četom crna četa; Železnu žicu cvrčak suče, Najdužu ovog leta. I skakavaca minu jato...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Lako se naljuti; natušti se, griska donju usnu, desni brk suče i izdiže ga naviše, veđe mu se sastale na čelu, a one crne oči sevaju. Jao!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

malo, a i máma se zauzela i umirivala ga spominjući mu iz davnih vremena neke dére i evedre; a tata se seća, pa samo suče zadovoljno desni brk pa veli: »Al’ i jesam bio momak; aj, šta veliš?! Ta nije me u tri varmeđe bilo!

Radičević, Branko - PESME

“ Tu umuknu, zatrepeta, I preblednu kao stena, Oči k nebu ona šeta, Tamo na kraj od grebena, „Bože, suče svetu svemu, Prost' mi, prosti, al' i njemu!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

rep, vije se Toša ko vitak prut, poziva vidru na megdan ljut, a deda Triša zaduvan huče, rakiju staru iz boce suče.

“ Evo i miša starog, pod puškom, nije varka, čeka, brkove suče, prodaje mačka Marka. A dalje, korak samo, novoga čuda eto: nekakav mačor strogi kupcima nudi pseto.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

A stari babajko nadgleda i pazi, Obilazi burad, gde se grožđe gazi, Pa veseo starac usred ove trke, Zadovoljno suče raščešljane brke; Pa skupio decu i grožđe im daje, A pesme se hore — i vesele traje, A deca se mala oblizuju samo — Ta

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Opkorači stolicu, nasloni se na leđa od stolice pa se ljulja tako. Uvek zamišljen, suče brkove i tek po koju ako rekne, a to mu obično navuče poduže zevanje, tad se digne da se malo razdrema i nakašlje za

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

DEDA Deda treba uvek da se kočoperi. Da suče brkove na suncu, da izmišlja smešne bajke, Da cupka unuka na kolenu, težinu da mu meri, I da ga za poneku grešku

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Onda zauzima dve pletene stolice u prvom redu i na metar od bine, pa se iskašljuje, suče brke, zatura se i namešta, te čeka sa nekim izazivanjem.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ili samo neka sitna lična pozlijeđenost na polju društvenog paradiranja, koja se možda suče iz neke male traume u djetinjstvu.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Naposletku mašina žešće zaklopota i s njim na pučinu zaokrenu. Zagazi naglo. Dim se suče i kida vazduhom. Cveta zamre. Netremice gleda za njim.

U nastajnu nedjelju, pred zahod sunca, litija suče se iz crkve. Cijelo selo sakupilo se da što dostojnije isprati kip staroga sveca.

U prošarici pokaza se krst, na mahove zasija u suncu, i litija suče se polako, mirno, izdržljivo. Četiri mlada čoveka, u belim tunikama sa kukuljicama, nose kip svetoga Roka sa crvenim

bezbošca!... Ubij! A kad ugledaše krv i zamrzla čoveka, poplašiše se i razbegoše u redove litije. I litija suče se izdržljivo, pobožno, polako napred, uokolo ka crkvi...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Muž je boje mrke Nosi paleto, Rado suče brke Kad pun vidi sto, O lutriji sneva, Svaku igru zna, A kod posla zeva Od teškoga sna.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I sve suče se onako, po njegovoj zamisli, u redu ... Petrovo ršanje doći će za koji dan na Dražbu; već je sudbeno ustanovljen i dan.

Pa eto sada, — i nasmija se; — i znate što, gospodine suče? — Ako je njegova, biće u „zemljišniku” upisana na pokojnog mu oca.

Neka reku ko im je to igda branio? I je li pravo, gospodine suče, da samo moje opština otme mimo sve druge ljude? —Doći će i na ostale red, — veli odvjetnik. —Ko veli?

Kao da ja mogu znati za njihove poslove. . Ali, da, mrtva usta ne govore ... . — Molim vas, gospodine suče, obrati se doktor Pilić sucu — pozovite ga na red! ... Ovdje ga ne ulazi gospodin načelnik, tim više što je odsutan.. .

— Zdravo, gospodine suče! — i htjede da mu krupno lice dođe nasmijano. Sađe sa sjedišta; i sa sinom pođe u dućan. Pođe iza banka i uzme jedno

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

skače, po četiri nebu u visine, unapredak ni broja se ne zna; iz usta mu živi oganj sipa, a iz nosa modar plamen suče. Stade svata dvanaest hiljada te gledaju konja u Bugara; konja glede, a sami se čude: „Bože mili, čuda velikoga!

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Lepo se zdravi sa svima, ali je, izgleda, malo zamišljen, no ipak to nije od nevolje, jer se ponekad i osmehne i jednako suče svoje tanke crne brčiće.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti