Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
” Tišina. Mojom sobom opet je preletio svjetlosni miš – neko je na paviljonu sučelice otvorio ili zatvorio prozorsko krilo. Ali zvuka niotkuda. Tišina.
Vrve prolaznici, promiču neslutna tjemena, momak na ljestvama lijepi sučelice novi kinematografski plakat, a nad krovovima lebde pogašene neonske reklame.
Na rtu sučelice njemu bilo je staro napušteno groblje. Ta je građevina u pučkom predanju vezivana za Maure, koji su tobože nekad tu čamili
Dok ona tako čavrlja, izlazi mi pred oči svaki detalj katedrale koju sam kao dječak, dugo sjedeći na kamenoj klupi sučelice, nebrojeno puta promatrao.
Preporučili su mi ga kao odlična juristu i neobična ozbiljna čovjeka. Sjedio sam sučelice njemu u njegovom sumračnom kabinetu od teške hrastovine, skromno podvučenih nogu pod stolicu i prisilno ukoporenih ruku
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ali momče se usteže da najedanput plane; naumi da se mirno s Osmanom objasni, pa, kad mu stiže sučelice, upita ga, a napreže se da ustavi drhtavicu u životu i glasu: — Što danas mene i moje na pravdi obruči?
Odmakne se od prozora, uze stolicu i sjede sučelice prema njima. Počne da ih upućuje, a sunce se, dok on govori, odbljeskuje na prozorima i rasiplje po cijeloj sobi i titra
— Ne ubijaju se ljudi bez potrebe. Ustani! —Priđe k njemu i pomože mu da se digne. Neko vreme, u zimnjem sutonu, stoje sučelice, jedan prema drugome.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali pogledavši ga u oči, učini joj se da je te oči mole, i sjede sučelice njemu. — Što hoćete? — upita ga, gledajući u zlaćani prah što između njih u sunčevoj zraci igra.
Koji vam je posao ovdi? — smrsi stari. — Hoću li se popet'? — Pa ča ćete? S nategom pope se Ivo u čamac i sjede sučelice prama starcu. Bijaše ovo prvi put što ga je izbliza gledao.
Kada ga djevojka spazi, časom zastade, nu mahom proslijedi... Na žalu stadoše sučelice, jedno prama drugome. — Ti si sama? — Došla sam načupat' malo trave, — odgovori djevojka mirno i pogleda u ruke.