Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
U taj mah izlete vampiru iz usta pramičak nekake maglice — sušti leptir i odlete nekud. — Ih, uteče leptirak! — povikaše mnogi. — Šta učini, Ćebo, da od boga nađeš!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Kako je ostavio sto, nije se više cele večernje ni vratio u njega. Bio je očaran pevanjem. »Sušti heruvimski glas!« izrazio se kad je izašao iz crkve.
Sasvim imate pravo, to je, k’o što ste izvoleli primjetiti, sasvim sušti konjski zub!... A, naravno, dodaje on i raspiruje još više, čovek kad tone, a on se onda, što kažu, i za slamku ’vata!
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
! A nešto mu je unapred na zlo slutilo da su i ovi novi njegovi seljaci sušti »Vandejci«, i da će grdne muke imati dok ih iz političkog sna i mrtvila probudi i do onog stepena svesti dovede do kog
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Ovaj sušti nosi jednu srebrnu kutiju i srpski ište, govoreći: „Dajte milostinju na mošti Svete Ane u manastir Savinu.” A njegov dija
se stranoljubije — gostuljublje stroptiv — uporan, neposlušan sugub — dvostruk sumnjavati — sumnjati suštestvo — biće sušti — pravi; budući taki — odmah tartana — vrsta male lađe taštiti se — truditi se, žuriti se tezoimeniti — istog
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Evo, nemački klerici, skolari i goliardi što dolaze ovamo u Rim govore javno po krčmama da je papa sušti Antihrist. On je svoju svetu stolicu okružio lakomislenim brbljivim umetnicima, slikarima, vajarima, arhitektama i
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
„Ples s mačevima”, „Igra sa sedam hanira“ , „Poskočnica s odsječenim glavama”, i tome slično. Sve sami sušti, krvavi ljudožderski folklor! — Stari je nastavio mirno: — Da, postoji uprav tako: kao jedan „sadržaj moje svijesti“.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Sve nek' ide! Ali evo moje ljute tuge: Što ni pjesne nisu s mirom od njezine ruge! Da su vkusne kao sušti pijemontski smrčak, Ona b' rekla: Pjevac Srbin da je bjedni čvrčak.
Šantić, Aleksa - PESME
Pokraj njega česma oronula pljušti, I prah vode, sjajan kao sedef sušti, S dugama se raspe i na suncu umre. I ćuteći sreću i blagoslov neba, Zguren hamal žudno, uz tvrd komad hljeba,