Upotreba reči sužan u književnim delima


Kostić, Laza - PESME

Al' zna to junak, znade to titan, zato se smeje sužan, prikovan, ta zato poruga, ta zato smej, i zato grmi od ljutine Zej!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Miloje Obeć'o sam, zaljubljeni, pjesnu sam vam dužan, — Čovek ničij, svoga slova valja da je sužan. Ja bih pjev'o ono vreme, iskoni u svetu, Što vozrastu svakom svoju razakriva metu; Kog oseća naitije, i stado, i

* Ništ’ na zemlji postojanog! Danas veseo, sutra tužan, Danas silan, sutra sužan, Danas bogat, sutra dužan, Danas slavan, sutra ništ.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

je činio seljacima šta mu je volja“) sudni časak — smrt suđen đuvegija — mladoženja koga je sudbina dodelila devojci sužan, sužanj — v.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Žanjem gde nisam sejao, Zbiram gde nisam razdao. Nije sunce da jednako dura, čovek je nemoćan ka i ti što si. Sužan sužna tešeći razgovaraše ne skrbiti u hapsu. Dole s pogledom, gore s pameću! Mrtvi se konji ne potkivaju.

A onoga što je s belajem nemirno sticao, prođe ga ka nešto u snu s hlapljenjem, te skoro bude spahija sužan, boljarin džebrak, junak rđa, vrstan čađa, mudri luplja, snažni loman, zdrav hudi, dobri na glasu zločest ukazom,

to je za čudo: od kogano svi ljudi se ustručaju, boje ga se, hvale ga, slušaju do svoje glave i počituju, a on ka neki sužan svezan odvodi se. Jučer sužni od njega stresahu se od straha pak i taj bi osuđen.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti