Jakšić, Đura - PROZA
Pošao sam još pre svanuća, a kad je zora zarudela, bio sam nasred Čestobrodice... Ne znaš kakva je to milina u ovakoj mračnoj gori dočekati prvi
Ćutao sam. To je bilo sve što sam mogao činiti... Kad je bilo na Ivanj-dan, dignem se i ja u Sv. Petku, ali rano, pre svanuća, kako me niko ne bi stigao ili sukobio...
Dučić, Jovan - PESME
se kroz mrak prve zore Krvožednim tvojim kikotom; dok vruća Luč sunca spavaše u sutonu gore, U naporu bolnom prvoga svanuća.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
drže zdravice hrabroj, neustrašivoj i nepobednoj vojsci, najizdržljivijoj na svetu, i razbijaju čaše i ogledala sve do svanuća kad zarede po ulicama i pod prozorima „prave serenade“ onim ženama čiji su muževi ludi te se lomataju i mlate tamo po
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kola su iz Tokaja odlazila, prema tolčvanskim vinogradima, najčešće već pre svanuća, a oko kola uvek su se okupljali psi, uznemireni tim ljudskim senkama, koje su se spremale na put, uz prvu svetlost
Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE
ih sebarska ne skrnavi stopa, neka tu prenoći čovek mali tek kad ponovo odu na jug ždrali i na med ponovo zamirišu svanuća.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Koliko bi puta u pola noći došla kod nas, bežeći od pijana strica, prespavala bi tu, dok se on istrezni, i uvek pre svanuća vraćala bi se natrag, kući. Poče i pobolevati onako „s nogu“, ali joj niko ne obraćaše pažnje.
A ona, crkva, usred tih svećâ, koje ližu njene kamene zidove, onako široka, i velika, jasno odudara od vedrine svanuća. Još s kraja ulice skidam kapu, dobro je uguram u nedra, da mi je ne bi ko izvukao, i palim sveću.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Gojko uskoči na sedlo, pa se obrte Stojanu. — Ako ne dođem do svanuća, nađi koju ženu... onako postariju, mirnu... nek se nađe. — Ne brigaj... Trči!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Pre svanuća besmo pod velikim rastom. Ne beše mesečine, a putovasmo kroz neki, gotovo neprolazan, šumski gustiš, te se grdno namuči
Pandurović, Sima - PESME
I nek padne S duše Bolne, jadne Teret strasti, nemira, što guše; Jer su gadne Zore bez svanuća, Budne noći nemoćnih čeznuća.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Zaguši ga tišina: zvona su zamrla u izmaglicama svanuća, pa grede krckaju u krovu puste, jalove i proklete Vasilijeve kuće. I protiv sebe će danas. Aćim skoči s kreveta.
Čuješ li, Mijate? Svaka čivija peva na kući. Rodio mi se naslednik. Đorđe, rodio ti se sin... — Do svanuća neće biti ništa. Mnogo se muči, jadnica. — Milunka uđe uplašeno i odmah iziđe.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Kako ja to nikad nisam bio, rado sačekah kraj ovog koncerta u Dobrim zaklonima rezerve, a sutra rano, pre svanuća, pošto teren beše otkriven i neprijatelj blizu, uputih se Nikoli. Tek je svitalo kad sam stigao pred njegovu zemunicu.
A malo docnije bio sam na ulici. I tamo, na toj ulici, ja sam te noći ostao do svanuća. Te noći ja sam toliko podjednako voleo sve tri žene, toliko podjednako da moj razum...
Tada se on uzaman i bez uspeha stao koprcati. I koprcao se tako sve do svanuća, kad je stao osećati bol u nozi i kad je naišao neki radnik koji ga je odmah primetio, odmotao ga i ukazao mu prvu
Probudila se toga jutra, još pre svanuća, žena Jaćimova, drmusala ga najpre pomalo i oprezno, pa sve jače i češće, i kad se Jaćim rasanio, ona mu se umiljato
— Bolje vam je ostati ovde do svanuća. Mi legosmo kod vatre. Oči su se same sklapale. Ja sam umarao najpre jedan pa drugi lakat, na koji sam se naslanjao,
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— zapita Simo. — Ima nešto... biće, biće ! — odgovori Vujo, pa, zatvarajući prozor, dodade: — Požuri, da stigneš pre svanuća. Legnuvši u postelju, on se opet dade u misli:.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Jedne ljetnje noći, a već se bjaše troje djece narodilo, ustade Marko prvo svanuća. Pođe k otvorenome prozorčiću i gleda na more. — Ne znam, veli sam sebi — sviće li ili je mjesec pomolio!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Pogledao sam na časovnik. Bilo je dva časa. Ako šta bude, biće sada. Daleko je do svanuća. Ali opet mislimo: a šta će biti sutra, ako se digne magla? Pobiće nas artiljerija.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Zadnju jer ne dovariv čistote kap, lazi nemoćna, plazi niz brda ova, niz trbuhe, u mlaka svanuća. IV Stameno između životâ po zid. Kameno za hleb se svaki stontao na dlanu po žulj.
U srcima tama, Bogu na izvoru vri, poteklo na reke, u žilama mesto krvi greh!... Ide noć bez svanuća, o, teško tebi stvoru!
Zemlje prođoh, noć mi svuda bez svanuća, van sa neba toplo što mi grane tama! Domu dođoh: tuga, jesen šumi, i miriše zreli grozd!
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
bukovom granom (ako nema leskove), i kite bukovim granama tor i kuću (SEZ, 17, 181; u okolini Niša na Đurđevdan pre svanuća donosi se u kuću b. grančica, SEZ, 14, 134).
Zatim naloži vatru između dvoje vrata. Deca treba da prođu preko vatre, sekire i bakrača sa vodom pre svanuća i da izgovore: ̓Projdo vatru, ne izgorih se; Projdo sekiru, ne posekoh se; Projdo vodu, ne udavih se̓.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Sve je za vas! Rđava rana do boga, a ubi trud! Pa i ono nevoljne nadnice valja kod vas sarčiti. Eto, od svanuća, pa do mraka ... Dug dan, brate!... da se bar po podne zakunja. — Ča ti govoriš, Rogo? — upita ga posprdno.
Petrović, Rastko - PESME
Kroz jedinstvo bola mog probi zrak, dok leže po dubravi Sunca, što sijaste kroz mene u tolika svanuća: Da jedan čas sam večit, sred ove bezrazložne ljubavi, Pronesete i sjedinite kroz mene neba večito putujuća; Pa nek se
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Mnoga tvoja, bogati čoveče, leta misleća Učiniše ti ciglu jednu noć I to ne celu ni do svanuća; Nego tako reče ti Bog: Ove noći istrgnuće ti tvoju dušu.
Od ponoći, pak do tri sahata treća straža. A četvrta je nastajala na četvrti po ponoći nastajući sahat, do svanuća pak tri časa.