Upotreba reči svetlica u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

23. KUKAVICA Noć se spuštala vrlo brzo, jer oblaci od zapada prekri liše nebo. Ovde-onde metne svetlica i potutnji: sprema se olujina. Ivan iz kože da izide.

Iz dubina je potutnjavalo, a od zapada mećaše svetlica. Ratnici razgovarahu: — Biće kiše. — Kamo da hoće! — Vala, pravo veliš, da se samo razladim malo!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Čuvaran budi, bića mi trako. Ne znaj za reči nikud ni kako. Drugo pevanje Prvenac sinak, svetlica, iskra Božijeg daha, divi se Rebru, ženskom stvorenju: Koščica, slika, isečak moj si, čednost u tembru lanenih

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Prenu se Toša i oči briše: „Brka mi moga, evo nam kiše!“ Svetlica oštra nebesa kreše, oblake modre para. Požuri, Tošo, potop je došȏ, brže, skitnico stara!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti