Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
rodnog grada — veličanstveni betonski bedemi, grmljavina i udaljeni tutanj koji se nadima u sumraku režeći svojim svetlima i otrovnim parama; sve su dalje jedni od drugih, a između njih na kraju izleta ona umorna rečenica-rampa, kazana sa
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Koga? Matiju? Matija je odista lep, mlad i jak. Stasao je Matija za noć pod svetlima izmučenog, isceđenog meseca u šumoru vilinskog kosa i zar da ga ne zaoče, zar da ga ne odvedu na svoje gumno?