Upotreba reči svetliš u književnim delima


Lalić, Ivan V. - PISMO

Sada. (18. II 1992) AVE MARІЅ ЅTELLA Zdravo zvezdo mora, Zdravo mala vatro, Uljanice božja U sve nižoj noći, Što svetliš na nebu A zariš u duši Ko žižak blizanac Na dnu ogledala; Onaj ko u ruci Odsutno te nosi Sa nesrećom našom Sklopio je

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

I sam duh retko te domaše. Bežiš od ruke, uma bežiš Od hitlenog; k sebi misli mamiš. Katkad im svetliš k’o višeg života Svetilnik; javljaš staze k besmertiju; Pružaš na slave vekovečne Hramove sjajnosti tvoje zračak.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ti si, Sunce, stvorilo godišnja doba, zimsku hladnoću i letnju vrućinu. Ti si stvorilo daleko nebo, da na njemu svetliš i vidiš sve što si stvorilo.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

da te nagizdim, ta da se sjaješ i svetliš kako u crkvu sveta Bogorodica Trojeručica!... Za teb’ ću salda radim od jutro do mrak — što mi treba pazar i mušterije!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti