Upotreba reči svevišnjega u književnim delima


Sremac, Stevan - PROZA

verovati da će jednom biti dan strašnoga suda (a Maksim već u to ne veruje), Risantije će toga dana otići pred presto svevišnjega da dâ računa o svojim birovskim zloupotrebama u onakvom stanju u kakvom mu je kapetan celoga svoga službovanja išao po

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Sine, ja se stalno molim Bogu, da vas sačuva... Uzdam se u Svevišnjega da rata neće više biti. Dosta je... Pa i oni imaju valjda majke... Bila je pribrana kada sam polazio.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Ta je sila i gnjijev pravedni moju tužnu zabluđenu dušu uplašila i oledenila. Strašno bješe ludu prestupniku svevišnjega oca mogućega obučena gnjevom pogledati!

Od udara ovog svevišnjega bezdne hladne zasute atomom, koje dosad ime ne poznaše do sna hladna i tišine mrtve, ne zefira, ne luče, ne glasa

stresom iz svojijeh kolah iskočiše, srojiše se tvorcu oko trona, svaki punan besmrtnog voinstva, i otada voljom svevišnjega postadoše nebesni kuriri.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

spasiteljima, kape su letele uvis, niz tavna lica su se kotrljale suze radosnice, mrmljali su Očenaš, uznosili boga Svevišnjega, smandrljali se potom u dvorište, pipali otvrdlim dlanovima darove Božijeg Milosrđa.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti