Upotreba reči svećom u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Po sreći, iziđe neko pred nju sa svećom: pozna i sama od šta je bežala. Sveća je prosvešten razum koji nam pokazuje istinu, a mračno sujeverije čini nas

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Što im ne kažu: idite, more, kući! — vikao je starac. — Sve se iskvarilo!... Nema tu momka pa da ga svećom tražiš!... Maro!... Je li gotovo? — Jeste, tajo! — odgovori snaha.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Rekoh da ću početi gde sam stao. Glava I Traži đavola sa svećom Od neko doba ona radi svaku noć do 12 i duže, jer sprema poklone za Božić — ti znaš da u njih na Božić svi daruju.

Počnem da se prikupljam. Skrstim ruke, gledam u divit sa svećom i, kao da čikam nekoga, zapitam se: Pa dobro, šta je? Učini mi se da se prsi sasvim isprazniše, i da slušam glas

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

« A oni, kao poslušna deca, gotovi su da poslušaju, pa on uzme ona dva grdno velika bokala, a Jula čirak sa lojanom svećom, pa trče dole u podrum, pa on toči, a ona mu svetli.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Sveće su gorele u kandelabrima, duž hodnika, a jedna šandala, sa upaljenom svećom, gorela je, i ispred njegovih vrata. Jedva ih je našao – kao da hoda po mraku.

Gospoža Huml, sa svećom u šandali, osvetlila je tu sobu, koja je bila puna ogledala, i na tavanici, pa reče Pavlu da je dobrodašao.

Ana se zaplaka, glasno. Ona, koje se sve to najviše ticalo, sedela je, osvetljena svećom, nemo, i samo se u njenim očima videlo, sve, što se, za tren oka, bilo odigralo.

Kad bi ga sluškinja trgovca Žolobova – koja je imala dah kao oluja – zatekla, sa tom knjigom, i svećom, uveče, on bi je pogledao, kao da je neko providno priviđenje, pa bi nastavio da čita.

Soba, u kojoj je Isakovič bio u apsu, bila je u podrumu, ali udobna, sa posteljom, i svećom koja je gorela na stolu. Na banku zemljane peći, koja se ložila, spavao je crn mačak.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

„Ta život ne traje hiljadu godina!” — to je njegovo. Pa ima para. Da je svećom tražio, ne bi bolju našao; ona mu sve odobrava, ta njegova Sara; veli, da još jedared na svet dođe, s fenjerom bi Čamču

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

mračnih, noćnih demona jeste i svetlost, te je zato prostorija u kojoj borave porodilja i dete neprestano osvetljena svećom ili kandilom, a kada majka za kratko vreme napusti kuću, ona obavezno nosi sa sobom svetiljku ili luč.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

PROVODACIJA: E, pak šta ćemo tu mlogo, to jest, raspitivati. Sreću niko ne nađe sa svećom. Dajte devojku da je darujemo. (Mladoženji.) A? MLADOŽENjA: Kako znate, (lagano) gledajte za novce.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

podu, blizu zida, na asuri i starom pokrovcu beše bačen „jorgan“ — pokrivač, a iz njega uzdignuta i osvetljena sa strane svećom viđaše se suva, k’o vosak žuta, s velikim čelom, upijenim obrazima i uvučenim ustima tako da se vilice i nos umalo ne

Pošto se okupah, zađoh po bašti i otpočeh da berem cveće, koje će mati, sa svećom, odneti na očev grob. Među ružama opazih poveći zemljani sud — „ćupče“, pokriveno lišćem. — Šta je ovo, nano?

Ali sada, na Božić, to mi ni na um ne pada. S rukama u džepovima, svećom o pojasu, ukočen u novim haljinama i stegnut novom jakom košulje idem, slušajući zadovoljno kako mi luparaju nove cipele

Jedva ako se proguram do porte. Svuda svet, jedno do drugog, pripiveno, zgušeno, sa svećom u ruci, gologlavo i svaki čas krsteći se, ponavlja molitve ili pesme što dopiru iz crkve.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Šta iz šale proiziđe, Ljuboviđo Ljuboviđe! RUŽA BUDIMA Plane mi svećom s huma divizma: po kućnoj kocki planine, ravni, napuklost stvari, vidik astralni.

U tesnom sklopu metrike i bola, finoću brusi registar od patnji, a svećom lana mučeništvo plamti. Pojačaj škripu, škripnice iz čvora: brežuljci moji brst, i korov, ježe dok jablan, bučno,

- Zaplamsaj, slamo, zlatom slamenim, palež-ritmikom! Rušiš se u me, vrletna strano, kruniš se svećom, leskov-šibljikom a tek će moći krik palikuće razviti požar u svesvanuće i večno sjanje.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Da se niste povredili? Trebali ste da viknete da vam osvetlimo. Rekla sam dečaku da vas dovede gore sa svećom čim dođete iz šetnje. Izvolite. — Hvala. Smetam li vam dok radite?

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Evo se utroba moja sa podzemljem složila, a do proleća ploda dugi su vekovi čekanja. Sa svećom po noći krstarim kroz svoje korenje, kome li će tamo u daljini, na izlazu pećine jutro moje krvi da svane i kada, i na

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Posle večere, vraćam se u praznu kuću. Sva je u mesečini i cveću. Hodam po kući kao veštac, sa svećom u ruci, i tražim svoje knjige, mastilo i pero. Poljak ih je smestio u jednu praznu sobu. Sedam na svoj sanduk i pišem.

Njihov se smeh ori. Posle, u noći, dok napolju urliču psi, mi sedimo sa svećom na stolu i mati mi priča kako su je mučili snovi. Sav novac koji je mogla da nabavi slala je meni.

Nikoga nema, osim nas, u ovoj kući, gde je uvek mrak, i gde se i danju hoda sa svećom. Retko tek zaluta po koji zaljubljeni par iz Bresta, pogleda nam veselo u oči, ali odlazi brzo.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Jesmo, jesmo najo, odgovara najmlađa sna, stojeći uz otvorena sobna vrata, sa svećom u ruci. — 'Aj'te u sobu! — Vala ja bih voleo ovde s vama, nekako mi je lepše. Vi radite, a mi ćemo vas zagovarati.

Najposle iziđem sa svećom na amvon i zagrmim mnogoljestvije... Tada osetih kako neka električna vatra juri kroz mene: gornja usnica gori kao

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Tamo na kapiji ču se neki tih, miran glas: — Kako ste? Jeste živi? Sofka, i sama čekajući ga sa svećom više glave, ispred kujne, ukoči se od onoga tamo na kapiji glasa, nije mogla da se makne. U grlu joj stao plač.

Oko jastuka videle se tacne, pune duvanske prašine, izgorelih palidrvaca, svetnjak sa dogorelom i pokapanom svećom i testijica ustajale, još od sinoć usute vode. Bilo je zagušljivo. Zavese i prozori nikako ne otvarani.

ali dosta jedno od drugo rastavljenih, on jedva dočeka da vide kako se tamo, u kući, zasvetli i kako otuda, sa lojanom svećom u čiraku, ogrnut gunjom i gologlav, poče da se približava njegov sluga, Arsa. — Ko je? Ko je?

Jednom rukom držeći više sebe čirak sa svećom, da se gazdi što bolje vidi, a drugom rukom otvarajući kapiju, zamandaljenu, gurajući uvučen ne šip nego čitav direk,

u štali, iz koje se jasno odvajao, dopirao onaj topao vonj i šum od već probuđene stoke, uđe opet ovamo, k njemu, sa svećom. Poče obigravajući da ga, i to odozgo, sa ramena, svlači.

I posle čašćenja i gošćenja sa ocem, čak i večere i posle nje dubokog u noć sedenja, on, odlazeći i praćen Sofkom sa svećom do kapije, uvek u potaji, krišom, da ga ne bi ko čuo, pitao bi je: — Da ti ne treba para? Da ti dâ tata.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Terati mak na konac. Tražiti vatre na lanjskom ognjištu. Tražiti dlaku u jajetu. Tražiti đavola sa svećom. Tući vodu u avanu. U jošiku drenovu batinu tražiti. Uoči Božića gojiti prase. U svakoj čorbi biti mirođija.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Al gde je tu Beograd? TANASKO: Mnogo mu vredi pričati! A i onâ, sa svećom i amrelom! Bokte, ko da ima kvasac u sisama! E, da smo u Mačvi, u Radenkovićima!

TANASKO: Sigurno da pazim, to je meni prvenstveno! A što gustiram, gustiram nako uzgredno! Mislim nonu sa svećom i amrelom! Sise, bre, drži ko da su odlikovanja! Karađorđeve zvezde, a prekrivene svilom prizrenskom!

Stanković, Borisav - JOVČA

Aferim, prijatelj-Jovča! Otvore se časkom vrata na kujni, jedna snaha u nanulama sa svećom ode gore u Jovčinu sobu, otvori je, zapali još sveća i vraća se u kujnu; druga sveća, s težim koracima, ispadne iz

Snažna svirka; goč. Kujna se otvara, osvetle se vrata. SOFIJA (na brzu ruku obučena i zabrađena, sa svećom koja joj drhti u ruci, lupkajući nanulama, trči ka kapiji; uplašenim glasom): Sad će, sad! (Otvara kapiju.

JOVČA (kad je spazi gore, izdiže se više još, jedva se uzdržavajući od besa): Ovamo ti! MARIJA (sa svećom, smeteno, zadižući šalvare da se ne spotakne, u strahu ne zna kuda će; pođe čas na jednu čas na drugu stranu; pođe u

Kad vidi da je prazna, izbezumljeno, drugim glasom): Šta je? MARIJA (pribrala se već. Stojeći pred njim, osvetljena svećom iz ruke njegove koja drhti, rešena na sve, diže glavu i gleda ga, kao nikad dotle, pravo, dugo i gorko, gorko).

Ćosić, Dobrica - KORENI

Dugo i izgubljeno gleda u gusle. Priđe, malo ih pomeri i pusti. One muklo lupiše. Mijat mu priđe sa svećom, bojeći se da ih ne razbije. Đorđe dunu u sveću i napipa vrat. Nekoliko puta pade u sneg dok se dovuče do kuće.

Neće da ugasi sveću. Nagledajte se. Ja Ti nikad nisam valjao. Eto, eto ti ga tvoj Vukašin! Aćim se naže nad svećom, postaja trenutak pa dunu. Sve potonu. I on. — Ti me izdade, Vukašine. I grob mi opogani! — grmnu u pomračinu.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Kad kazah ko sam i da se ne plaši nje nestade da se malo posle ponova pojavi, usplahirena, sa svećom u ruci: — Ah, svemogući Bože, vi ste?!

Petković, Vladislav Dis - PESME

Doći će i sunce, crveno i sveže, I naći će mene prekrštenih ruku Sa svećom nad glavom, dokle mrtve leže Moje crne oči u novom sanduku.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

ispade iz litije visok, dugovrat čovek s nabreklim žilama, u crnoj tunici, potrča do Marka i blagoslovenom voštanom svećom svom silom udari ga po glavi. Marko se tek sada osvesti; pusti šuru i besan navali na nj...

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

kasnije: „Sve je to bilo tako čudno, ali ja sam mislio da sam zaspao, no se trgoh, i videh ga kako stoji preda mnom sa svećom u ruci i šapuće mi, svetleći mi u lice: 'Nebo, nebo' ”220 Samo što ova java u koju se Rajić iz sna budi, i pred sobom

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Mesto sna dođe neko teško, bunovno sanjanje. Naskoro se trgoh. Černjajevljev sobar tumarao je ca svećom po sobi. — Šta tražite? — Đeneralov dogled. — Zar je već ustao đeneral?

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Čim bi se čulo kako se on diže, oblači, odmah bi ulazila mati sa svećom i, kao tobož da do njega stoji da li će se tako rano dići i ići u dućan, brižno bi ga pitala: — Hoćeš da ideš? — Idem!

Ona, od poniznosti nije ni odgovarala. Užurbano vikala bi u kujnu: — Sveće! Da iziđu sa svećom, osvetle mu put. Čak ona sama bi uzimala sveću i svetleći mu, iza njega, išla bi, pratila ga gore, na gornji boj, kuda

Baba bi mu svetlila. Gledala ga kako, obasjan svećom, visok, utegnut, čisto miriše na suvotu i čistinu, penje se. Njegove široke čohane čakšire otmeno mu padaju u bore,

— Šta joj je? I ne hte da siđe, ni da vidi. Samo čuo kako ona iz kuće izlete. Za njom brat mu sa svećom, da ona gde u mraku ne natrapa, spotakne se. Ona je bila čisto luda, bez svesti.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Da se to ne bi desilo, metne se oko njega malo k. i zapali svećom uz koju je pokojnik preminuo da izgori (TRĐ, KNR, 33). U narodnoj medicini upotrebljuje se k.

Šantić, Aleksa - PESME

I kako ja jezdim, i misli Jezde mi preda mnom; One me veselo vode U moje drage dom. Sa svećom izlaze sluge, Pas laje zao i prek. Ja jurim uz zavoj skala uz oštrih mamuza zvek.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

kad se je bio s Madijamom, izdade svim svojim vojakom rožane trube i svakom po jednu zemljanu testiju s gorućom unutra svećom u ruku.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti