Matavulj, Simo - USKOK
Sad, pun iskustva i pouzdanja u sebe, što god uradiš moći ćeš biti zadovoljan i ponosit, jer će se u tvojoj svijesti ogledati tvoja djela, podstaknuta slobodnom, muškom voljom slobodna čovjeka.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U njima se vidi čisto racionalno shvatanje književnosti. Celom svom radu Ban postavlja za zadatak: »razvoj svijesti i moralnosti našega naroda, kao i njegov ugled pred svijetom«.
Milićević, Vuk - Bespuće
Iza dugog traženja, nađoše Manojla u jednoj uvalici, svega u krvi i bez svijesti. I seljaci polako pijuckahu rakiju iz ovelikih čaša, ne govoreći ništa, sliježući ramenima od vremena na vrijeme.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Adolf ga pogleda, čisto sumnjajući je li pri svijesti. „Da, da, ovo ozbiljno govorim“, reče Janko, razumjevši prijateljev pogled.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Komu vašar kapu kupuje, onaj će ići gologlav. — Teško onome po komu se svijet svijesti. — Ko za svetom plače, bez očiju ostaje. — Kol’ko ljudi, tol’ko ćudi. — Gde je čija kuća, tu i sredina sveta.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Pa onda Tetka i Srdar otidoše ka gvardijanu, koga zatekoše gotovo bez svijesti. Balegan se, kao obično, šetao po dugačkoj trpezariji, pa skloni sud s vinom i otvori, a kad vidje Bakonjino blijedo
Fra-Brnu udari kaplja licem treći dan Božića. Odnese mu svu lijevu stranu, ali osta pri svijesti. Ljekar, po običaju, prorokova da može umrijeti naskoro, a može biti i kasnije.
Stari fra-Brne živio je još šest mjeseci, uvijek pri svijesti, uvijek strahujući od smrti. Najzad joj podleže. Mladi fra-Brne dvorio je strica sinovskom nježnošću, ali, u isto
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
tačno kao i posljednji put: maska na licu, dosta ugodna praznina koja se sve više širi u mislima, i, posljednjim tračkom svijesti: ako se više ne probudim, tim bolje! ... Ne znam kako sam se vratio. Proteklo je nekoliko dana bez vremena.
Ne znam kako sam se vratio. Proteklo je nekoliko dana bez vremena. Vjerovatno dan-dva bez pune svijesti. Danas bi, prema tome, mogao biti petak ili subota. Valjda subota. A možda čak i nedjelja. Uostalom, svejedno.
i kako će to da svrši? i što će biti poslije?) To sam saznanje nosio uvijek budno u svijesti, i ma šta on radio, ma kuda kretao, gledao sam ga uvijek u znaku i pod pečatom tog skorog i neminovnog udesa.
Došao bi mi avetinjski spor i učaran ritam života oko mene: nepoznat nemir pokucao bi na pragu svijesti, kao nagovještaj jednog kataklizma.
Tako se započinje i tako se završava. Ležim nepomično, kao u doba prvog migoljenja svijesti u novorođenom stvoru. Krug stvarnosti oko mene biva sve uži, i najzad se pogled skraćuje na najbliže: gledam s
Smrt. Vječita misao. Drug iz djetinjstva. Nasušna hrana mojih dana i mojih noći. Pritajena klica svijesti u našim zaboravima. Jedino stalno i vječito prisustvo u nama. A previše se umire, previše se umire, u tom životu!
To stoji zapisano na samim prapočecima historije duha. Praočaj bivstvovanja rođen je zajedno s prvim tračkom čovjekove svijesti o sebi. I sve što je postignuto, postignuto je zahvaljujući njemu.
Čovjek je postao čovjek onim časom kad je u njemu nikao prvi tračak svijesti o sebi i, zajedno s tim, prvi tračak misli o vlastitom skončanju.
) Ma gdje se nalazio, ma što radio, jedan dio svijesti stalno je vodio računa o tome na kojoj se strani svijeta nalazi moje mjesto.
reakcije, nezaskočena, već u samom aktu, gotovo istodobnom, i gotovo isto tako spontano poteklom intervencijom svijesti.
U njegovoj podsvijesti već sve kipi od još neiščahurene ali grdno hipertrofirane svijesti, jedva čekajući da provali napolje, tako da je već besmisleno govoriti o onoj prvotnoj, pećinskoj naivnosti i
svijest bila sva prorasla podsvijesnim, toliko je danas reinstaurirana podsvijest podrovana i ugrožena od svrgnute svijesti. Izmijenile su se uloge, ali borba, izgleda, nije završena. Partija teče dalje.