Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Bilo kako mu drago, vladika dođe, i naš pop osokoli tuna. Vladika odmah činio ručak. Bilo je puno svijeta, a naš pop, vele, sjedio u začelju. Ko će s nama!
Vladičina je volja da dijete, prije nego se sasvim vrati kući, vidi što više svijeta i nauči se čemu se god desi prilika Popu je kazao: „Strpi se, oče, još godinu dana! Neka dijete prođe svijeta.
Neka dijete prođe svijeta. A poslije, kad ti dođe, nećeš se više od nje odvajati!” Tako opet nastupi vječnost, poslije koje će zar i nama granuti
A kad kome od nas momaka pruži ruku, a on sav pocrveni. Iskupi se dosta svijeta, pa je kao mladu odvedosmo popovoj kući.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Aha! Neimanje, što no kažu, nemir je od svijeta. Ti si, Pavle, utanjio, al’ ako te nemaština vuče u Rosiju, mahni se toga!
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Lijepo smo, bogme, počeli! S neba sipa čitava tuča od mačaka! Gle, alaj tutnji! Smak svijeta, gotovo je! DESETA GLAVA Opet u džaku — Brkina čađava slanina — Orahove cipele — Klizavi svijet — Konj skače na miša —
Jurio sam ga, jurio sve do kraja svijeta i kroz jedna vrata na granici istjerao sam ga sasvim iz svijeta i zalupio vrata. — Živ živ! — pitali su vrapci.
Jurio sam ga, jurio sve do kraja svijeta i kroz jedna vrata na granici istjerao sam ga sasvim iz svijeta i zalupio vrata. — Živ živ! — pitali su vrapci. — Živ, živ, jakako! — šepurio se Žućo.
Matavulj, Simo - USKOK
onaj, na kome kupiše vino, i reče pristavu: — Bogami, radije bih se navezla na debelo more, da mi se nagledat’ svijeta, no što bih se banicom nazvala na ove krajeve! — A, jado, imâ bi i svijet da se česa nagleda, kad bi tebe gledâ!
Udovica i Šuto takođe priđoše mu ruci. Knez reče Krstinji: — Evo ni, babo, jednoga gosta iz svijeta! Ona prihvati: — Dobar ni došao i s anđelom došao! — Uđi, gospodine — reče knez. — Dom je božji i tvoj.
? — E, vidiš, u nas je odskoro! Nema njekoliko godina otkad je naš vladika nabavio iz svijeta sjeme i rasturio ga po narodu.
— U isti mah opazi da se svi namračiše i da Krcun pogleda Steva kao ne odobravajući. Ćoro odgovori: — Čovjek iz svijeta kao i ti!
A ti, živ mi bio ne brkaj i ne prekidaj, jer ja ovo pričam ovome čovjeku iz svijeta, koji me do sada nije čuo!... I obrte se Janku. Ostali zapodješe razgovor među sobom.
Knez sve to zna, a da ti ne htjede da baš od njega čuješ! — A ko bješe taj pisar? — Bješe, brate, čovjek iz svijeta, njeki vele iz Dubrovnika, latinski pop, kažu vrlo učevan i pošten i predan vladici.
— A, oprosti, kneže, ja se zagovorih s ovijem mladijem čovjekom, a na tebe zaboravih? Što ćeš! Željan sam čovjeka iz svijeta, a suviše, s ovijem bih đetićem imao govoriti dan i noć! — Ne zamjeram, gospodine Savo.
pištolja, arhibužâ, sabalja, derviških nadžaka, buzdovana, oklopa, oružja iz različitijeh stoljeća, s različitijeh krajeva svijeta, koje je udes pribrao u jedan manastir!
— Teško i da se oženi, ali nije vjerovati! Gdje bi on uzeo Crnogorku? A prilika nije da bi doveo kakvu iz svijeta. Sad kako mu drago o tome, elem ti je cijelijem putem od Rajčevićâ dovdje mišljah o Janku, i mišljah: bôgo ti moj, da mi
Može biti da ih je, povrh svega, gurao jedno drugom u zagrljaj i nagon za ukrštajem, te „čovjek iz svijeta“ prionu svom dušom za „čedo prirode!
— A što da ti kažeš! Maziš tu djevojčinu i tražiš joj domazeta iz bijeloga svijeta! Njemu prevrije, te je svom snagom stište iza šake i trgnu!
Ali nije tako! Janko je čovjek iz svijeta, mio vladici, već čuven po svoj Crnoj Gori i naš osvetnik, i povrh svega ima svoju kuću, dakle, nije pravi domazet!
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
starim odbačenim knjigama, i kad slučajno nabasam na pjesmaricu o Marku, uvijek se tada sjetim Maligana Delije i njegova svijeta.
je rasrđena starca, stezao je u ruci već zaboravljenu kašiku i nije više imao ni srca, ni suza, ni svog tajanstvenog svijeta sa hiljadu dukata.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Beogradu, 1870, rado se bavio prirodnim naukama, davao male prevode iz prirodnih nauka i preveo je Kukova putovanja oko svijeta.
Milićević, Vuk - Bespuće
On se žurio kroz tu gomilu svijeta, ne mareći da opazi ikoga, da se osvrne za kojom ženom, da pozdravi koga ili da kome vrati pozdrav.
“ i izgubi se u onoj lomljavi i metežu. Njegov voz projuri i stade odjednom; iz njega kuljnu mnoštvo svijeta i, prolazeći pored njega, iščezavaše kroz jedna vrata. On se pope u kola i stajaše na prozoru.
prašine i suhe žege, dok se sunce spuštalo i slabilo: glavnom ulicom komešalo se, mimoilazeći se, mnoštvo večernjeg svijeta koji je bio izišao u svoju obaveznu šetnju; ljudi se glasno pozdravljali, zastajkivali, smijali se i dobacivali dosjetke;
li je ona mogla da osjeti njegovu ravnodušnost i da li je nosila jad u duši, ne kazujući ga nikome, sakrivajući ga od svijeta, od njega pa i od same sebe, ona reče mirnim glasom, bez roptanja i srdžbe: — Šta ću vam ja više? Vi mene više ne volite.
Poslije pola sata, između svijeta koji se vraćaše iz crkve, projaha kaluđer, sa izlinjalom kamilavkom na glavi, na osamarenom konjčetu sa podsavijenim
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Nisu tu pomagala ni sva trtljanja neumornog rođaka Save, djed je bio slijep i za boje i za sve cvijeće ovoga svijeta. Tuga da te uhvati.
stari lopov Sava i dosta nekakvih kosmatih starčina s kožnim ćemerima i torbacima u kojima se krilo pola tajni ovoga svijeta.
S dokrajčenim danom pogasio se i otplovio u tamu i taj posljednji kutak negdašnjeg djedovog svijeta, odnijele ga sutonske vode, kao da je plutajuća mlin-laća sa rijeke Une koji nikad i nije stajao na čvrstoj zemlji.
— i tamo, kanda, ima svijeta, šuplje je ispod neba. Ima, ima ... Hoćemo li dolje? Pošlo bi se, rode moj, ali kako ćeš zaboraviti sve ono što si
— Vala, i vrijeme mu je bilo. Djed je i dalje preneraženo ćutao, kao da više nije čeljade od ovoga svijeta, a društvo živnu i okuraži se. Bestraga mu glava, nek je konačno riješena i ta zagonetka sa svetiteljem.
— Evo nama pred bogom advokata, ne bi ovakog našao odavde do Cazina. Eh, Cazin! Ime te varoši s kraja svijeta zveknulo je ispred mene kao sjajan srebrni talir-petača (od pet kruna) i svojim radosnim cilikom ispunilo ovu noć, i
i za mog djeda, čestitu starinu, koja se tako lijepo umjela narugati vječitim strašnim sjenkama iza krajnje granice svijeta, tamo negdje za svjetlucavim srebrnim Cazinom, gradom iz Samardžijinih priča.
Tek sad se djedove oči netremice zakovaše za pridošlicu. Taj glas, odnekuda dobro poznat, ali kao da dolazi s drugog svijeta, prože djeda čudnom, nezemaljskom jezom. — Šta je sad ovo, evo, kanda, već i mrtvi ustaju, a? ...
Svak se utrkivao da ga vikne, pozdravi ili počasti. U nečiju dobrostojeću kuću, opet, dolutao bi odnekud iz svijeta, obično iz Like, kakav daleki rođak, samac, bez familije, pa bi se pribio uz ognjište, riješen da tu proboravi do
Tih nedjelja i mjeseci prolazila je drumom kraj naše kuće čitava varica raznoraznog svijeta. Plutali su neznano kud naplavci i krhotine razbijenog ratnog broda Austrije.
bakarne tepsije, sahane i bakrače ne bi li s njima dobila bitku, za kalajdžiju Mulića to je bio prvi znak da je smak svijeta na pragu. — A, dok je ono okrenulo da ovako božje blago nabija u topove, više nema života, nema države.
— bobonji kum brko. — Daj, pofali se. — A kakve si ti, čučeći u toj tvojoj rupi? Ja sam bar vidio svijeta: Prijedor, Sanu, Novi, Otoku, Bužim, a ti — gledaš mački pod rep.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
266 KREPAO KOTAO 268 A ŠTA TI JE 270 SELjAK I MAGARE 271 MEDVED KAO PUDAR 272 LAŽ I PARALAŽ 273 ERO S ONOGA SVIJETA 274 DOBRO JE KAD-I-KAD I ŽENU POSLUŠATI 276 ŠLjIVE ZA BUBRE 277 POMOZ BOG, ZLA ŽENO!
su Pripovetke: »Laž za opkladu«, »Đevojka, udovica i puštenica« I »Ero i Kadija«; u dodatku ka broju 91: »Ero s onoga svijeta«, »Sve, sve, ali zanat«, »Ero i Turčin« I »Slobo iže ali sirca niže«; u dodatku ka broju 95: »Zašto u ljudi nije taban
« TAMNI VILAET Pripovijeda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilaet, gdje se nikad ništa ne vidi.
hajte me spustite u ovu jamu, a ja idem tražiti starca, i tražiću ga dokle ga ne nađem, pa ma morao ići do na kraj svijeta. Ovi sad brže-bolje spletu od pavetine uže, te spuste Marka u jamu.
On im nazove boga, a one će njemu: — Bog dao, čovječe s onoga svijeta, bog dao! A kakva je tebe nevolja amo dognala? On im sad kaže sve, i pita ih jesu li vidjele starca od palca sa bradom
Okupi se mnogo svijeta da čuje šta je kmet učinio i šta će kadija suditi. Tu dođe i Jevrejin i potuži se kadiji da mu je onaj kmet izbio oko.
— Bogme, ako i kod nas iznikne onoliki struk zelja koliki kod vas, da ga u ovom kazanu varimo. ERO S ONOGA SVIJETA Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajući
— Bog ti pomogao, kmete! A odakle si ti, kmete? — Ja sam, kado, s onoga svijeta. — Je li, boga ti, a nijesi li viđeo tamo moga Muju koji je umro prije nekoliko mjeseci?
Tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže za našega Muju da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu, te
LAŽ I PARALAŽ: Zabeležio Vuk Vrčević. Objavljena u prvoj knjizi njegovih narodnih pripovedaka, 1868. 104. ERO S ONOGA SVIJETA: Zapisao Vuk St. Karadžić i objavio u prvoj svojoj knjizi narodnih pripovedaka, 1821.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
ŠUMA ČAROBNA ŠUMA (UVOD) Na kraju svijeta, kod zadnjeg druma diže se stara, prastara šuma.
MJESEC I NjEGOVA BAKA U šumi staroj oganj gori, blista u mraku na kraju svijeta; kad bliže priđeš — od srebra dvori, po njima mudra starica šeta; nad krovom plavi vije se dim; tu živi Mjesec i
U šumi staroj oganj gori, blista u mraku na kraju svijeta, kad bliže priđeš — od srebra dvori, po njima mudra starica šeta ... Noseći kapu nevidljivicu ...
“ Divova grupa natisnu trkom kroz tminu gustu za svojim Brkom, pobjegli tako gorućih peta u budžak neki na kraju svijeta. Tamo ih strava i danas tuče, u nekoj špilji vječito čuče. Pomeljar Ćosa uzima torbu i brašno sipa, kući se sprema.
A Moreplovac voli da brodi morima svijeta po modroj vodi, vrti se, juri, nemirna čigra, na grivi vala u pjeni igra, uz pljusak vode skače visoko, veseli
“ „Nevolja nas ista združi, hajde sa mnom, korak pruži.“ Idu preko svijeta bijela, dođoše do jednog vrela, kad kraj vode čudan gost neku staru glođe kost.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
I oko i čelo Sve nam, braćo veselo! TUŽBALICE 93. Ti se hoćeš dijeliti Od svijeta bijeloga, Od crkovne te gospode?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Da, kad glavu razdrobiš tijelu, u mučenju izdišu členovi... Kugo ljudska, da te Bog ubije! Ali ti je malo po svijeta te si svojom zlošću otrovala, no si otrov adske svoje duše i na ovaj kamen izbljuvala?
Udri vraga, ne ostav mu traga, ali gubi obadva svijeta! VOJVODA STANKO (LjUBOTINjANIN) Imaš razlog, vojvoda Milija. I dabogda trag nam se zatro kad pod ovom živjeli maramom!
KOLO Tri serdara i dva vojevode sa njihovo trista sokolovah, soko Bajo su tridest zmajevah mrijet neće dok svijeta traje. Dočekaše Šenđera vezira uvrh ravne gore Vrtijeljke i klaše se ljetni dan do podne.
braću sokolove, Dalmatince i hrabre Hrvate; pa brodove njima napunili i tiska' ih u svijet bijeli, te dovukuj blago iz svijeta i pritiskaj zemlje i gradove. SERDAR IVAN A sudovi bjehu li im pravi?
U jednu se kuću sakupljahu pošto mrkni i pošto večeraj. Kuća bješe sila od svijeta, uždi u njoj hiljadu svijećah; po zidu joj svud bjehu panjege, cijele se napuni naroda, tako isto i kuća ostala; svud
Ja sam mnogo obišâ svijeta. Najsvetije nebesne hramove što je zemlja nebu podignula ja sam redom svaki polazio, nasrkâ se dima s žertvenikah.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ta došli bi već s onoga svijeta, sakrrrament!“ Oh, groznijeh tih njekoliko trenutaka dok se popeše uz uzane stepenice bedema!
Osim toga, pošto bješe samotan i klonio se od svijeta (a možda i ogorčen u prošlome životu), crpao je on iz dodira sa djecom naslade što mu je manjkalo.
koji je žlje rasvijetljivao gusti mrak pod očevim krovom; smiješno im je bilo skučeno znanje i olako ocjenjivanje svijeta i novijeh prilika u svijetu koje se za trpezom čujalo uvijek sa istim riječima.
“ „No, uvrže se na ujčevinu, moj Iličkoviću“, prihvati onaj stari smijući se. „Da ga vidiš kakav je, bi isprosio po svijeta š njim, štono se reče.“ „Slab, što li?“ „Rđica, brate, kakvijeh je srećom malo u našijem gorama.
“ „Gospodaru, oba mi svijeta, zlo nijesam tražio niti ga želio! Tvoja sablja a moja glava. Radiji sam da moja glava umiri svađu, nego da radi nje
„Marko Jokov, jesi li sve istinito ispovjedio?“ započe Vladika. „Jesam!“ „Tako ti Bog pomogao i ovoga i onoga svijeta!“ „Amin!“ povtori momče, pouzdanim glasom. „Amin!“ viknuše svi u jedan glas, da se gromor razlijegao na daleko.
„Ranjenika? koga? ko vi je ranjen?“ stadoše pitati svi jedanak. „Čovjek jedan!“ „Koji? otkuda!“ „E, iz bijela svijeta“, prihvati Ozrinić, „ali vjere mi, dobar čojak, kao da je među nama rastao!“ „Pričaj serdaru, vjere ti, šta je to!
Naslikao je bješe da sjedi; jednom rukom pokrila pas, a drugu spuštila niza se. „E, fala Bogu, šta ne umiju ljudi iz svijeta!“ govoraše Milica. „Kao ljudi učevni!“ primjeti Joka.
Serdar sjede kraj njih i jednako ih mjeraše. „Ma ti nijesi iz Kotora. Ja bih te poznao da si!“ „Ne, ja sam iz svijeta!“ „Ama lijepo govoriš naški!“ „Kako ne bi, kad sam Srbin!“ „A taj drugi?“ „On je Nijemac!
I nama, koji smo nikli u ovijem kršima, teško je ovdje življenje, a kamoli tebi, čoeku iz svijeta, naučnu, i viklu na gospodstvo...“ „Nije to, nije to!“ prekide je on. „Tebe srce vuče tamo...
Među tijem narodom, što življaše životom, punijem naslade i čara, kakvog velmože ovoga svijeta ne mogu za svoje blago imati, među njima bješe, bogme, i nesretnijeh, jer je zlo i dobro pomiješano na svakome krajčiću
Osim svega toga što ih je jedno k drugome priljubilo bješe tako nazvani nagon za ukrštajem. On, „čovjek iz svijeta“, razumije se da je snažno prionuo uza nju djevojku, iz „sirove prirode“.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Da ne da bog onoliko muka koliko se može trpeti. — Krpež i trpež po svijeta drže. — Trpen spasen. — Najpreči su komšija i košulja. — Nužda zakon menja. — Potreba zakona nema.
— Čuvaj druga kao brata. — Teško drugu bez druga i slavuju bez luga. — S dobrijem drugom priko svijeta, a sa zlijem ni na pir. — Bolje je imati rđavu godinu nego rđava susjeda. — Teži je rđav drug nego dug put.
— Obraz nema sto rala. — Sve daj, a čovještva ne daj. — Više valja prst obraza, nego svijeta blago. — Blago dobrom činu i svetlom obrazu. — Ruka ruku mije, obraz obadvije.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? — Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio.
Djede Rade, tako ti svijeta i vijeka, je li ti žao umrijeti? — Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. — A učini ti se kolik vijek?
“ 5 (Pre spavanja da bi se saznao suđenik): „O, Bože, stvoritelju svijeta! Ti si stvorio svijet i sve na svijetu, te tako i moga suđenika.
sa dvanaest meseci, svaki mesec sa po četiri nedelje, svaka nedelja sa po sedam dana) 218 — Jedna guja preko bijela svijeta? (Duga) 219 — Jedna gunja, dvanaest rukava?
(Godina, meseci, nedelje i dani) 237 — Preko bijela svijeta jedna guja? (Munja) 238 — Puno ga je polje a ne mogu njim ni kotaricu napuniti?
(Mesec) 257 — O delijo, delijo, Kud si svu noć hodio? — Sâm sam hitro letio, Po svijeta tješio? (Sunce) 258 — Oca nema, majke nema, a svako jutro se rađa? (Sunce) 259 — Pola hleba na planini stoji?
(Zvezde) 263 — Puno rešeto lješnika, a među njima ora'? (Zvezde i mesec) 264 — Putnik je dolazio iz bijela svijeta: niti hoda, niti leti; niti jede, niti pije; ne govori, a ne čuje se? (Sunce) 265 — Rijez slanine preko sve planine?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ZLA ŽENA. 4 II. LAŽ ZA OPKLADU. 6 III. ĐEVOJKA, UDOVICA I PUŠTENICA 8 IV. ERO I KADIJA. 9 V. ERO S ONOGA SVIJETA. 10 VI. SVE, SVE, ALI ZANAT. 11 VІІ. ERO I TURČIN. 12 VIII. SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE. 13 IX.
220 25. KAPA I SVAT. 221 26. SLOVO IŽE, ALI SIRCA NIŽE. 222 27. ĐAVOLSKA SLANINA. 223 28. ERO S ONOGA SVIJETA. 224 29. ŠTA JE NAJGORE NA SVIJETU, ILI PIJAN SRBIN I GLADAN TURČIN. 225 30. ERO I TURČIN. 226 31. ERO I KADIJA.
Kad nijesi gledao mojoj u ćitap, lje nećeš ni tvojoj.“ V. ERO S ONOGA SVIJETA. Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajući
U tom udari odnekud Ero: „Pomozi Bog kado!“ — „Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!“ — „Ja sam, kado! s onoga svijeta.“ — „Je li Boga ti! a nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?“ — „O! kako ga ne bi viđeo!
tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže za našega Muju, da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu; te
svaki u svoj grob, a kaluđer svojim putem kazujući narodu da se kaje i da ne bi koji bez ispovijesti pošao s ovoga svijeta. 22. KOPANjE BLAGA.
i kao najpametniji čoek na svijetu, počne mrzjeti na svoga brata kralja, te šta će kako li će da ga smakne s ovoga svijeta, naumi da ga ubije, i da on mjesto njega kraljuje, pa jednu večer kad mu brat zaspi ubije ga, pa ga raspori i nađe u
i prosto ti bilo od Boga i od mene grešnice! ali tako ti ovoga i onoga svijeta, čuj me i poslušaj me što ću ti reći: evo ti prsten, i koju đevojku nađeš i isprosiš, nemoj je vjenčati ako joj ovi
uzduž s vrha do dna, i u njoj nađe zapisano mnogo znatnijeh stvari kad se šta događalo u stara vremena od postanja svijeta. Tako oni čoek obogati i proživlje sa svojom ženom i đecom.
; v) Hercegovačke ženske pjesme kom. po 1 for. 50 nov. i Priprava za istoriju svega svijeta radi djece, po A. L. Šleceru, kom. po 60 nov. Z. N. St. G. — u Beču u Štampariji L. Sommera i dr. 3.
5. CARIČINA SNAHA OVCA. Bijaše nekakva zla carica, koja mnoge ljude i žene s ovoga svijeta smicaše da se nikada nije niko mogao dosjetiti, i nemaše drugo nikoga nego jednoga | jediktoga sina kojega mišljaše
“ Sin joj na to odgovori da joj zahvaljuje na svima đevojkama od svijeta i na svima krilatijem sinovima, jer je već našao đevojku, i da će je na sramotu materinu vjenčati, već nijednu, makar
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
katoličkog naroda oko četiri stotine hiljada duša; ova je siromašna, te se njezina djeca klančaju na sve četiri strane svijeta radi hljeba nasušnoga, pa ko to zna, taj bi mogao reći da u tome vinogradu gospodnjem prema prostoru zemljišta i broju
seljaka, koji stojaše na trijemu oborenijeh očiju i veoma zamišljen, tako zamišljen da se ni obzirao nije na gužvu svijeta, koja se oko njega motala. Osobito ga žene radoznalo posmatrahu.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Sva ti ovde ginu ponjatija, voobrazi sami sebe gone i gube se u neizvjesnosti! Od svijeta na kom mi sjeđasmo do nebesa prestolodržnoga rastojanje preužasno bješe - stoput više Zemlje od Urana; sav nebosklon
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Kroz pritvorene kapke provukao se snop zraka i odrazio na bijelom stropu sliku vanjskog svijeta: vidim kao na nekom ekranu izvrnute figure prolaznika, umanjene ali u pravim bojama, potpune i žive: sestrica u bjelini
Tako sam se zabavljao i nekad davno, davno. U sobu mog djetinjstva isto je tako prodirala izvrnuta slika svijeta napolju, u ljetna popodneva kad sam poslije kupanja ležao s još vlažnom kosom na uzglavlju koje je mirisalo po suncu.
sjenovite strane, prelaz je bio tako nagao a promjena slike i raspoloženja tako velika kao da prelaziš iz jednog svijeta u drugi. Dugački hodnik bio je razmeđe dvaju carstava: tu su se ukrštavali svjetlost i sjena.
Naša misao neprestano prelijeće po nepoznatim vidovima života i svijeta kao što utančani prsti slijepca prelaze preko nepoznatih i nepojmljivih lica.
Besprostoran i posvudašan; i, onako pritajen iza žaluzija, nekako ugodno odsutan iz svijeta i zbivanja, a opet ne sasvim bez uvida u njih, ne sasvim bez saznanja o njima.
sobičcima iza apotekarskih pregrada i sličnim blagovaonicama širom zemljine kugle, decenijama i decenijama ležali udesi svijeta. I da je to bilo zlatno doba čovječanstva.
Morila me pitalica: je li to stoga što smo mi ovdje nekakav privjesak svijeta, njegovo slijepo crijevo? Ili se i u drugim stranama kugle zemaljske „događajem” zove samo ono što dolazi izdaleka, dok
takva vrsta umjetnosti i potekla i u kojoj je ona kod svoje kuće, za one legione usidjelica što po svim provincijama svijeta griju duše na Šopenovim mjesečinama.
Ima tako ljudi koji tek dodirom svojih ruku uvode stvari u krug svoga svijeta. Gledao sam domaćice na tržnici kad izbiraju rajčice ili kajsije. — Pošto su ove?... A ove?... A ove ovdje? ...
Navikla na bolesnike, valjda ih dobro poznaje. Zna kako se krug njihovog realnog svijeta suzi, svede na najmanje: za njih ples dviju bijelih ruku uposlenih nad vulgarnim predmetima svakidašnje upotrebe sadrži u
Kako ja stvari zamišljam, čovjek je, u razvoju svijeta, nastao veoma, veoma kasno. Tako kasno da u mnogim stranama još nije ni nastao.
Ako sve izvire iz fizisa, iz stvarnosti našega tijela, iz materije našega svijeta, po čemu je važnije, po čemu je vrednije ono što taj fizis i ta materija proizvode i u svijet našeg doživljavanja guraju
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
GRADU 279 POMAŽEM TI SPRDATI 280 HERO I CAR 281 HERO PLAĆA GLOBU 282 ERO I KADIJA 283 ERO I TURČIN 284 ERO S ONOGA SVIJETA 286 ERA U CRKVI 288 ERE POJE VRBU 289 KALUĐER I ERA 290 GLADNE SE GODINE NE NAPLAĆUJU DUGOVI 292 LjUDI DIJELE
hajte me spustite u ovu jamu, a ja idem tražiti starca, i tražiću ga dokle ga ne nađem, pa ma morao ići do na kraj svijeta. Ovi sad brže-bolje spletu od pavetine uže, te spuste Marka u jamu.
On im nazove boga, a one će njemu: — Bog dao, čovječe s onoga svijeta, bog dao! A kakva je tebe nevolja amo dognala? On im sad kaže sve, i pita ih jesu li vidjele starca od palca sa bradom
uzduž s vrha do dna, i u njoj nađe zapisano mnogo znatnijeh stvari kad se šta događalo u stara vremena od postanja svijeta. Tako se oni čoek obogati i proživlje sa svojom ženom i đecom.
TAMNI VILAJET Pripovijeda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi.
da je premudar, te tako to i car čuje, pa ga dozove preda se i reče mu: — Ja sam čuo da si ti najmudriji od svega svijeta, zato hajde kući, pa mi ujutru moraš doći ni bos ni obuven, ni go ni obučen, ni jašući ni pješice idući, ni putem ni
ZAŠTO SU PROSTACI SIROMASI Kad su narodi dijelili sreću ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i počnu dijeliti dobra njegova, pa da bruškete meću, i koga što dopane na sreću, neka ga
ZAŠTO SU PROSTACI SIROMASI Kad su narodi dijelili sreću ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i počnu dijeliti dobra njegova, pa da bruškete meću, i koga što dopane na sreću, neka ga nosi.
Ele, on tebe prejaha dvaput preko ćuprije! ERO S ONOGA SVIJETA Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajući
Utom udari odnekud Ero: — Pomozi bog, kado! — Bog ti pomogao, kmete! A odakle si ti kmete? — Ja sam, kado, s onoga svijeta. — Je li, boga ti, a nijesi li viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci? — O, kako ga ne bih viđeo!
Tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže za našega Muju da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu, te
LjUDI DIJELE ŽENE Sastadoše se na jednom nepreglednom polju svi narodi ovoga svijeta da jednom zavazda ugovore i potvrde po koliko će koji čojek žena držati.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
otiče u more; večeras ne jagmi se kao prvo da prva zgrabi, pa da odmah pođe; milo joj gledati u mračni prostor i vrevu svijeta.
gdje nigda sunce ne sije, nije se odmicala od svoga siromašnoga susjedstva, kao da se boji svjetlosti i uglednijega svijeta.
I već se složila s mišlju da će se daleko iseliti, preko svijeta, i nije joj žao, jer tamo će naći Spasoja koji joj se sve više u moždane useljuje.
I tako postade obrtan i hrabren. Ne prođe dugo, pa se zaželi svijeta, i želja mu se ispuni. Uzme putnicu za inostranstvo, kupi novo odijelo, preobuče se i s družinom, zadovoljan, otputuje u
Očima potraži Lazu, i kad ga u gomili svijeta ugleda, osjeti se jačom i sigurnijom. Parobrod zazviždi po treći put, polako se otrže od kraja i pomnjivo obrne, pa
Čekaonica je rasvijetljena i svijeta je oko nje manje, a oni što su zaostali sjede i čekaju. Njoj se ne da poći među čeljad, u svijetlost; jednako od nečega
Ulaze uporedo u gradske ulice, u vrevu svijeta. On se žuri: studeno mu, i ogladnio je, i ne mari za čeljad što mimo nj prolazi.
U vrevi svijeta ona ne vidi već Lazu; on joj je u svakidanjem životu jedina utjeha, a Spasojeva se prilika javlja tek kada je misao
u svijet po ulici ništa ne možeda je utješi; sluša kihot tuđega jezika, gleda neobična lica, i zasve što je u vrevi svijeta osjeća se sama, od svakoga zapuštena...
Gleda kroz prozorčić na ulicu i premišlja. — S tobom bih i na kraj svijeta! — otrgnuvši se sama od njega sramežljivo jednako jeca. On se obrne k njoj i miri je: — Proći će sve to...
Što bi kod mene? Neka se širom svijeta plode... Oni su otišli, a ja sam ostala... Koliko sam mladosti u svome vijeku vidjela na ovome školju— a, što ću
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
A posle, održavši zbor, pošli Milojevoj kući i izvestili njegovu ženu Bogdanu. — Ne može to biti ovoga svijeta, sinjoj kukavici! — zavapila ona i skamenila se na mestu. — Može... ti da si zdravo n to dijete pokraj tebe!...
— Ali ti ćeš me opet poslušati — poče ona šapatom i previjajući se oko njega — da bježimo u Srbiju... — Ovoga svijeta ne! — Hoćemo, hoćemo. Radi nas, jer se ja neću nikada poturčiti, a ti ćeš vavijek ostati ni to ni ovo.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Od krvi se stresa?... A onome ludome u bešici krv je ispila... Platila je, bog dâ, onoga svijeta!... E, opake vještice, žene nesrećne!... Kobna li časa kad ni u Crnu Goru uljeze!
Kobna li časa kad ni u Crnu Goru uljeze! Sve ne u crno zavi, crn joj obraz i ovoga i onoga svijeta!... (Vujo gunđajući izvodi ranjenika napolje.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— poče mu se bezazleno ulagivati. U razgovoru s Jablanom stiže Lujo kneževoj kući, gdje se bijaše dosta svijeta iskupilo.
Oglasite svojim crnim gukom i jaukom na sve strane svijeta nesreću moju golemu i pogibiju kraljevine moje i lepote moje!...
— Zima, veliš? — Da, zima, zima! Koliko li je samo svijeta pomela mećava na 'voj planini! Vidio si, valjada, one grobove iznad mog šjenokosa... u 'nom pristranku? — Jesam.
Kikoću, govore i ugovaraju kako će me i kad će me sa svijeta smaknuti. O, nebo vas ubilo! — vrisnu, i sav se od ljutine zatrese, jer se toliko zanio u govoru da mu se činilo da sad
— Nek je otac Sopronija zadovoljan i počestvovan, a za me je lako! — reče Simeun, iskapi čašu, pa nastavi: — Skupi se svijeta puna, ravna ravnijana avlija. Sve naoružano do zuba, došlo da brani od mrski' Agarjana ovu svetu crkvu.
Danas ne mereš viđeti u svijeta žirovne i bakovite sermije. Što nam je slavni sud ostavio, to je mirno, ćudevno, pametno; istina, malo mršavo i slabo,
To ti je morao neko kazati, ili si od nekog čuo? David: Mlogo sam ja, gospodini moji, svijeta prošô, iz mlogo vuruna kruva io, sa mlogo vrela vode se napio.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Mak. U narodnoj pesmi (Vuk, Pjesme, 1, 534), u kletvi: »Treću kitu maka bijeloga — Da se smakne s ovoga svijeta!« (etimološka magija). Maslina. U Boki Kotorskoj na Badnji dan ujutru kite m.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Biće krvi! — trže se Radivoj, i priteže curu k sebi. Cvijeta, našavši se između dvaju bijesnih momaka u gomili svijeta, čisto obezumi, njene oči, trepavice, trepte, a poplašeni pogled luta uokolo, kao pogled uhvaćene ptice u dječačkim
Te večeri bilo je čudo svijeta u ulici; ponajviše nekakva prljava, aljkava čeljad čekaše pred vratima, pogađajući se s ženskinjama; cjenkaju se kao na
Pogled mu besvjesno zamiče na zgrbljena oca. Mrtav je i leden kao i ona golema litica povrh njega; nestade ga sa ovoga svijeta... I toga časa osjeti oko sebe prazan, pust prostor, i u tome prostoru uokolo kao da nema ničega živa osim njega.
Kao da se odijelio od svega svijeta, i, kao nikada dosada, u toplim suzama sazna i osjeti u sebi svoje bitstvo i moć života.
nekamo neodređeno, na mahove zagleda se u nju i, najednom obgrlivši je, veli: — Mašo, ja bih s tobom ovako do na kraj svijeta! Bi li ti pošla sa mnom? Da nekamo pobjegnemo... Hoćeš li? —Što govorite?
Strica Petra čeka što i Vojkana. Za nj je sreća što mu sinovi zarađuju i nose novac iz svijeta, ali koja vajda kad od glavnoga duga nikad ne možeš pare otkinuti? Tako bar Petar veli.
Tako bar Petar veli. Davno bi gazda bio i njemu uzeo sve za dug, ali sinovi nose iz svijeta i daju gazdi na račun više dvostruko no bi zemlja mu davala, pa kao veli gazda: dok su sinovi snažni, mladi, pa mogu da
Izbije na željezničku štaciju. Nanovo se nađe među silom svijeta. Žamor, šum sada ga kao uspavljuje... U ušima mu bruji i od njega se udaljuje putem prama onoj strani otkuda je došao
Zarana stiže u varoš. Uniđe u kavanu da se malo odmori, pa onda opet iziđe. Pred općinskom kućom nije se vidjelo svijeta. Na obali opazi nekoliko činovnika i dva—tri ribara.
Jednoga dana uručiše Juri ček od četrdeset zlatnih lira, i on se odmah, pošto se je posavjetovao sa ljudima iz svijeta, preveze preko mora u grad da primi novac. S njime je pošao i stari Grle.
Najenom iznebuha dođe joj kao da je otkinuta od cijeloga svijeta i plašljivo pogleda u suhu travu, kako se na udaru vjetra smjerno prigiblje k zemlji, kao da želi leći, zavući se u nju; a
I nasta tajac. Oboma bruji u ušima šum živoga mora i čini im se kao da dolazi odnekle iz daleka čak s kraja svijeta... I sve stoje tako, dok se iznenada ne prenu djevojka i pogleda u sunce. — Biće brzo podne... Zbogom!
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
I kad časak posljednji stigne, Da smrt sa zemlje i mene digne, U vječno žiće blaženog svijeta, Gdje svake slasti proleće cvjeta, Najstražnje riječi tebi ću slati: „S Bogom o Mati!... s Bogom o Mati!...
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Dobro, a kako je ova mala naučila svu tu mudrost? — Ehe, to je kod ženskog svijeta drukčije — zavrti poljar glavom. — Žensko ti se s tim rodi.