Matavulj, Simo - USKOK
A kakva bješe ta ženska glava! Materine crne, svijetle oči, a očeve plemenite crte, nježnije, razumije se, ogledahu se na mladu licu.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Obazre se na rastreperene svijetle ljepotice, obasjane blještavim jutarnjim suncem, i začuđeno reče: — Pazi ga, sve se bijeli kao da smo na omladinskom
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
carica legla usred planine na jednom proplanku, a dvanaest joj vila kose spliću i raspliću, a kose se sprama mjesečine svijetle kao jedno zlato. Pođe još bliže, ali one prestadoše kose plesti i carica, koja je dotle kao spavala, otvori oči.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Bajalica zabaje: Košutice, ustukni: čekaju te svatovi i o trnu vrpčice u šumarku leskovom, gdje svijetle češljevi kroz vilinske makaze. Izvuci se, krtice: plamti lampa leptirom, bijel-luka češnjevi ljuskaju se s vjènčića.
Spremamo se, žurimo. Šušte tvrde košulje, istkane od konoplje. (Je li sova usnula kad se s kruške ne javlja?) Svijetle se stogulje u zrcalu obzora. Ciča uši izgriza. Krademo se, zvjeramo. Svaka stopa mjeri se. (Jesmo li i lupeži?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Što su oni? Žertve blagorodne da prelaze s bojnijeh poljanah u veselo carstvo poezije, kako rosne svijetle kapljice uz vesele zrake na nebesa. Kud će više bruke od starosti?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ Sva četir izvadiše ledenice. Serdar izvadi iza pasa svoje dvije, koje mu bijahu uvijek svijetle i naredne, pak iziđoše pred vrata. „Stane!“ viknu on, pred kućom, „donesi taj dževerdar, pa gađaj i ti!
Sad bijaše u nekoj vojsci. Soldati nošahu gaće modre (kao i oni prvi), a bijeli gunjić i nekakve svijetle kape, kao da bijahu zamazane.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Slespi miš) 145 — Jedan večera, dvojica svijetle, četvorica dvore, a hiljada igra? (Konj — kad zoblje te očima gleda, na nogama stoji, a repom maše) 146 — Makaze imam, —
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
16. Guravo prase sve polje opase. 17. Danju klanja, a noću zvijezde broji. 18. Dva lokvanja oko panja. 19. Dva svijetle, četiri steru, a jedan misli da legne. 20. Dva dola supodola, među njima zmaj leži, đe zmaj leži, tu trava ne raste.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Iz rastvorenih listova i strana Prhnuše lake ptice, k'o sa grana, I po sobi mi svud razviše krila... Sve se svijetle!... Sve u bl'jesku stoje!...
Meni se čini: k'o da krila sklope Svijetle ptice, i svrh ovih glava Lebde i poje, a iz svake stope Radnika krotkih, roblja naših dana, Lavori, sjajni, k'o zlato
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Na svakome licu angelskome sovršenstvo blista stvoritelja i prelesna Božja poezija; na njihova koplja i strijele i svijetle vojničke štitove klizaju se igrajuće zrake.
ma je ono milione putah od svakoga veće i sjajnije; mirijade sjajnijeh sunacah o njemu su svetijem pravilom za svijetle vlase povješane, liju svjetlost u opširnu sferu.
“ To izreče i hitro poleće u svijetle svoje legione, ka zvijezda s zapada k istoku. Odlazak me moga hranitelja u plačevnu tugu povrgao, ka siroče kad se
Tamo svjetlost užasne pobjede nad nijemim carstvom održava, rasprostranja svijetle granice i poziva na slatko bitije iz smrtnoga opširnoga lona mnogobrojne zatočnike tame.
Kad plamovi zrakah svijetlijeh noćne mase i njezino lice sažde ognjem svojim svijetlijem i rasplaču u svijetle zrake, mračne točke kad nigđe ne bude do predjelah niti za predjele, kad joj oblik pregnusni pogine, kad svi kraji
Što se gordi neprijatelj diči da je tobož mene satvorio i svijetle moje legione, - tajni slučaj naš je otac bio; navlaštito nas je satvorio da pravilo biću sačinimo i gordosti
Vid familje čisla velikoga, kad se liši svijetle nadežde i s groba se uhiljena vraća, predstavljahu polci Adamovi. Vrag nebesni sa sl'jepom jarošću sve jednako bitku
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Prostorije prema moru bile su svijetle i vedre, poplavljene suncem. Ta strana kuće bila je nekako pretežitija: u nju se slijevao sav kućni život i sva kućna
Predočavao sam kako sa svakim udarcem mirijade mikroba iz tepiha zakađuju njene svijetle trepavice i tek napukle pupove mlade trešnje u zaklonici dvorišnog zida.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Tek dahnuše nasred mora, pa požuriše prama njima. Već je mjesec podaleko odskočio i vedrina osvojila; svijetle, zelenkaste mjesečeve pruge nestalo je s pučine, — sad se njegova svjetlost obilato unedogled razlijeva.
Propad: leži kao neman na moru, kose hridine nadigle se nad pučinu, a ispod njih more je tamnije boje; izbočite stijene svijetle se u mjesečini, a gudure su u tami; vrh mu je sur, oduvijek go, samo što između procijepa sa oštroga stijenja raste
Mjesečeva svjetlost blijedi i zvijezde trnu: neopazice iza svijetle noći javlja se dan. Ali ga čeljad u sebi lijepo osjeti, a kad lađa uđe u tjesnac između Propada i Medvjeda, svježi lahor
Magare dotrča do ograde, pa, vidjevši da ne može izići, uprije u nas svoje jedre, pune, svijetle oči, u čijim zenicama odbljeskuje sva vedrina i sloboda pustoši usred mora, pa se naglo okrete i, hitnuvši se zadnjim
pod borovima, istinski osjećam svježinu života, a u pameti od svih utisaka iz manastira ostadoše mi živo usječene svijetle oči zarobljena magareta. Pomislih: koliko mora da čezne za svijetlim prostorom i slobodom!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
BOŠKO: Što ne vukova, Vujo? VUJO: Vukova se danas teta-lije igraju, a ja sam vi, đeco, na vratima svijetle gospođe pas. BOGDAN: Pa vezuju l’ te za sindžir, Vujo? Tu je dobrome sindžar odlika.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Lijeva mu je noga malo kraća od desne, te se gega kad ide. Oči mu se svijetle i prelijevaju kao u mačke iz mraka. Sav sijed, preko pedeset godina. Mijenja glas.
Ćipiko, Ivo - Pauci
da od gospodara otkupe krupno blago što ga gospodar rubačinom istrže selu, a drugi, siromašniji, da opreme nastajne, svijetle božićne praznike. Gazda sjedi za pisaćim stlom, u ograđenoj pisarnici golemoga dućana.
mršav, šiljaste glave, sa dugim ušesima; izgledaše, po kazivanju seljaka, kao umrli dan, samo što su mu oči bile neobično svijetle, sjale se.
— Molim vas, gospodin upravitelj ima fini ukus, umješa se šjor Bepo. A kad se razgovor otegao, počeše mu male svijetle oči ispod zakržljalih trepavica nemirno igrati.
Šantić, Aleksa - PESME
Iz rastvorenih listova i strana Prhnuše lake tice, kô sa grana, I po sobi mi svud razviše krila. Sve se svijetle!... Sve u blijesku stoje!...
Kunem vam se, otkad jarko sunce grije, Zapamtio niko 'nake oči nije; Lijepe i mudre, svijetle i crne, Pune žive vatre gdje mi duša srne!
Visok i zlatan krst sa tornja sipa zrak I trepti vas. Zalazi sunce i okna gore Kô požar jak. U nebu svijetle se laste. I veče sve bliže Stiže I raste.
Je li bijedom moj drug shrvan bio, S njime sam i ja svoje suze lio — Čiste, svijetle kô svjetlost oltara. Moj život nije protekô zaludu! Plodove svoje tekô sam u trudu, I moje čelo mnogo trnje para.
Meni se čini: kô da krila sklope Svijetle ptice, i svrh ovih glava Lebde i poju, a iz svake stope Radnika krotkih, roblja naših dana, Lovori, sjajni kô zlato