Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Svakad oni tako! Mišar... Loznica... Ali beže!... Pravo vele: Boj ne bije svijetlo oružje. Već boj bije srce u junaka. i stade sokoliti svoje ljude... I pomože to.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Znam samo da u proleće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo, pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
U planini, nedaleko, vidim, braćo, svijetlo neko; koliba je ili selo tu će biti što za jelo.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VLADIKA SE TRZA KAO IZA SNA. VLADIKA DANILO Udri za krst, za obraz junački, ko gođ paše svijetlo oružje, ko gođ čuje srce u prsima! Hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju! Trijebimo gubu iz torine!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
A kad se plamen slegni te svjetlost odsegni za njim, ostalo bi svijetlo gumnašce oko ognjišta, a po podu i po duvarima letijahu prve sjenke.
Polak gumna bješe svijetlo, a polak hladom pokriveno. Kad mu svjetlost do nogu doprije i oči mu zabliješti, Vladika se trže iz svojijeh misli.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Odmah mu donesoše svijetlo i novo ođelo, izmiše ga i obukoše. Za toliko dana trajala je radost i veselje ne samo u njihovom dvoru, već po cijelom
vrlo bogatu trgovcu dođe red da ide na vojsku, on se spremi što se ljevše može, obuče na se stojeće haljine, pripaše svijetlo oružje i odjene svoga hata vrlo lijepo pa pođe na vojsku.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
želio izvući odavde, ostaviti sve ovo za leđima, pa dobro iskupan i izbrijan navući svježe flanelsko odijelo (ne odveć svijetlo ipak), zavezati lagani foulard oko vrata, i uputiti se, putnik bez prtljaga, u jedno novo proljeće! Fantazije!
— Takav je pomalo bio i fra-Anđelo. Gledao sam svijetlo limunovo granje i stare grmove rascvalih oleandera u dobroj zaklonici samostanskog trijema.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Svarena, pognuše vrhove ka zemlji bijela žita, a kukuruzi kao da se boje sačekati sunca. A kad svijetlo proljetno sunce diže se, ukaza se nastradalo, pusto pocrnjelo polje kao jesenja strnjišta.
Posmatraše ih kako teškim rukama naširoko odmahuju i udaraju utupljenom motikom u crnu zemlju. Svijetlo gvožđe zveči odmjereno i odbljeskuje se prama suncu. Ljudi upriješe svom snagom, pa premeću i prevrću crnicu.
Selo i more bijahu zastrti surim, nepomičnim zastorom. Oboje, k'o i nebo, posvema bijaše izgubilo svoje svijetlo plavetnilo; još se isticaše samo golo kamenje... Najednom dopriješe do njega iz crkve zvuci orgulja.
Poslužnik za njima zatvori vrata, te odjednom nađoše se odvojeni od žamoreće gomile čeljadi. U sobi je svijetlo, jer sunčane zrake kroz otvorena dva prozora prostiru se po podu i zidovima; u njihovom sjaju, nad njihovim glavama,
Šantić, Aleksa - PESME
Nad njime visoko, iz prozirna vela Od srebrne magle, svijetlo lice bdije, I u zlatnom letu na uboga sela Nečujno i krotko svoj blagoslov lije.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
slici punoj poleta i žubora Stojan u trenutku kad je video lepu i besnu Turkinju: Živo mu je srce poigralo, a za pojas svijetlo oružje, u njedrima sahat zakucao, na prsima toke zakucale. pa je toke rukam' ustavljao.
kakav sam junak za megdana; ođede me carevi vezire, ođede me i čador mi dade; car mi dade od megdana vranca, i dade mi svijetlo oruže; potpisa me carevi vezire da sam vojnik caru dovijeka.
Nu opasuj mukadem-pojasa, i pripacuj svijetlo oruže, eto k nama Strahinića bana, sad će tvoju glavu ukinuti, sad će mene oči izvaditi“.
No Ivanu sluge pohitale, te u polju sretoš’ gospodara, a Ivanu ljuba potrčala, cjeliva ga u skut i u ruku, otpasa mu svijetlo oruže, pa oruže grli u naruče, u naruču nosi na čardake; vjerne sluge konje prifatiše.
tridest mojih druga, svaki sjedi u svojoj odaji, pa kad dođu pašine delije, ljubite ih u skut i u ruku, otpaš'te im svijetlo oružje, a služite vino i rakiju, a slušajte moje danickinje: kada puknu na bijeloj kuli, ja ću onda pašu pogubiti, a vi
drugu progovara: „Gospodaru, kad se bojiš tako da provedeš svate kroz planinu, daj ti meni muško odijelo, i daj meni svijetlo oružje, ja ću poći prva u planinu, i uzdam se u boga višnjega da ću proći u kršne Kotare“.
Ilija Maru razumio, ne znade joj drugo govoriti, već on skida s sebe odijelo, pa ga daje lijepoj đevojci, i daje joj svijetlo oružje.
Bre, da vidiš lijepu đevojku kad obuče ćuzel-odijelo sve u srmi i u čistu zlatu, a pripasa svijetlo oružje, načini se mlada seratlija, a đevojka i od sebe l’jepa! Pa odatle otište dorata i oćera poljem pred svatov’ma.
Privuče se Komnen barjaktaru, pokupi im svijetlo oružje, pa zatrpa u jelovo granje, al’ ne može sablje Kuničine, jer je Kuna pritiskô poda se; oko njega tenef
Onda viknu Senjanin Tadija: „Ustan’, kurvo, Hasan-aga Kuno! U mene je svijetlo oružje, — ustan’ veži tridest krajišnika! Jer, tako mi moje vjere tvrde, ako pukne trideset pušaka, svijeh ću ih
Pa odoše u jelovo granje, izvadiše svijetlo oružje, o Turcima objesiš’ oružje, oćeraše trojica hajduka, oćeraše trideset Turaka, oćeraše Senju na krajinu.
Pritište ga Mustaj-beže Lički su trideset i četiri druga, izmače mu svijetlo oružje. Kad se prenu junak iz travice, te on viđe crnijem očima da su njega Turci pritisnuli, a kod njega ne ima