Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Tu se prodaje lanjski snijeg, vuk u jagnjećoj koži, sedla za krave, konjski nokti, rogovi umjesto svijeća, burad bez dna i slična čuda. Tu se, naravno, uvijek nalazi i onaj grlati čovjek s kutijom srećaka i bijelim mišem.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Trebješanin, Ž., 1987, s. 44) — Kuća ti se kocem zatvarala! (Pusta ostala!) (Vuk, SNPo, br. 2776) — Svijeća ti se ugasila! (Pavićević, M. M., 1937, s. 197) — Ognjište mu se ugasilo! (Trebješanin, Ž., 1987, s.
M., 1937, s. 201) U našem narodu, u svim krajevima, najteže kletve jesu: „Ne bilo ti poroda!“; „Ugasila ti se krsna svijeća!“; „Da Bog da ti pâs po pásu poginuo!“ ili „Pusto ti ostalo!
(Dragičević, T., 1908, s. 496) — Tako mi se pleme ne zatrlo! (Knežević, M. V., 1957, s. 37) — Tako mi se krsna svijeća ne ugasila! (Vuk, br. 5325) — Tako mi se kuća ne iskopala! (Vuk, br. 5327) — Tako mi se trag ne istražio! (Vuk, br.
“ U jednoj priči iz zbirke Vuka Vrčevića („Zet i tazbina“), knez ovako kaže: „Sin je kutnji temelj, krsna svijeća, vječna domaća čitulja, branič crkve i naroda..., a djevojka? ona nije drugo no tuđa večera za suđenu kuću.
Matavulj, Simo - USKOK
i malo diže ruku, a na to moj ti Mrmonja zakovrnu, posrnu, te da ga sâm vladika ne prihvati, pružio bi se na tle kao svijeća! — „Što ti bi, gospodine?“ pita ga Sveti. — „Bi mi to, što nijesam vjerovao u tvoju moć, sveti vladiko!
Milićević, Vuk - Bespuće
vazda vlada suton, sa potamnjelih freska pomaljaju se glave i ruke, po okićenim likovima igra odbljesak od bezbrojnih svijeća, orgulje bruje, pojačane odjekom, hor ženskih glasova u zanosu penje se u nebo i slama se o starinske, neprobojne
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
« pa onda dugo po gradu tumarajući, nađe jednu kulu zdravo visoku, i vidi đe u jednoj sobi svijeća gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu.
Kad li, moj brate, prokopa, ali tamo carska kćer zaspala pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje a na astalu svega dosta.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Krsna slava, Markovdan: sofrom tamjan (tamnij biva oko uglova), a svijeća perasto žut zaperak ispreda; gosti sjede, pričaju (politika tema je), zgledaju se, šapuću (neko se i prekrsti);
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Protiče veče i vatra plamti, a mačak priču starčevu pamti. II Godine gore ko tiha svijeća, ribaru starom svijaju pleća, snaga se topi, oko se muti, vremena teška starina sluti.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Janko moj! šta je? što ti je čoče!“ zapita serdar, sasvijem drugim glasom, nagnuvši se nada nj. Svijeća planu. „Nije ništa, malo oslabih!“ odgovori on, malko se nasmijavši i tražeći očima. „A tražiš onoga?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(pokazujući pušku). Tako mi se vino na krsno ime u krv ne prometnulo! Tako mi se krsna svijeća ne ugasila! Tako mi se kuća ne iskopala!
Kaluđer videći veliki sirac voska, i znajući da svijeća ona što u takijem događajima preteče, ostaje njemu, poviče na đaka da donese s konja ular, da oko njega od svega onoga
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
88. Vodenica. 89. Ždralovi. 90. Vid očinji. 91. Zubi. 92. Svijeća. 93. Zvijezde. 94. Sjeme u lubenici. 95. Ljebovi u peći. 96. Sir u kaci. 97. Pismo. 98.
156. Mačka i miš. 157. Krmeća surla. 158. Jaje. 159. Konci. 160. Rakija. 161. Zvono na živinčetu. 162. Svijeća. 163. Bunar. 164. Sjenka; jaje. 165. Sjekira. 166. Doboš.
pa onda dugo po gradu tumarajući, nađe jednu kulu zdravo visoku, i vidi đe u jednoj sobi svijeća gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kad tamo al' ima šta i viđeti!
Kad li, moj brate, prokopa, ali tamo carska kćer zaspala pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje a na astalu svega dosta.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Bakonja priđe k ocu sa voštanicom, te obojica otidoše ka bačvama, koje bjehu iza razboja. Svijeća se ugasi, te Kušmelj reče: — Zapali je jopet, vrag je odnija! — Odnija ti pamet, beštijo muška! — reče tiho Osinjača.
— Poaralo crkvu! Fratri s njima potekoše, ali gvardijan zastade, zakolijeća se i pade nauznak, kao svijeća. VIII UŽAS Fratri i đaci stadoše se motati u sumraku po crkvi, ne smijući se razdvajati. — Otvori velika vrata!
Na glavnom oltaru sv. Frani bješe zakrpljeno ono probušeno oko, a i brk ispran; pred njim bješe palamâ i svijeća mnogo više no dotle na tri oltara. Žvalonja je služio misu. Sa strana, osim domaćih, klečalo je još šest-sedam fratara.
Najzad, u velikoj trpezariji goraše svijeća po svu noć, te se moglo nagađati da i Balegan bdije. Ele, u manastiru, i danju, i noću, sve iđaše sunovrat.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad li, moj brate, prokopa, ali tamo carska kćer zaspala, pa joj više glave gori svijeća šarena a niže nogu bijela, okolo nje spavaju sluškinje, a na astalu svega dosta.
Kaluđer — videći veliki sirac voska, i znajući da svijeća ona što u takijem događajima preteče, ostaje njemu — poviče na đaka da donese s konja ular, oko njega od svega onoga
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Dijete ne može da već odoli studeni i slaboći, pa uniđe u prvu kuću gde je vidjela da svijeća gori. U toj kući ostala je neko vrijeme da otpravlja sitne poslove, da se prehrani, jer je poočim nije već htjeo ni na
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Zar ti to moreš, Mićane, brez svijeće? Ne vidiš, bolan! — Svejedno, brate! Donio ti miljun svijeća, a ne donio ni jedne — ne znam ti ja ovije' lumera.
Ćipiko, Ivo - Pauci
već mitilo, pa se svijet razilazi: neki svrću u krčmu, a neki se žure kući, uprćeni punom torbom iz koje viri božićna svijeća, privezana uz palicu, i bakalarev široki rep. I Rade se žuri.
Pade mu oko na njegovu torbu: prazna je; iz nje ne viri ni božićna svijeća ni bakalarev široki rep. Preteče ga, a zanesen svojim snažnim mislima, ne osjeti prama njemu samilosti, već žuri,
Pali se božićna svijeća, zalaže se mrsom i — počima Božić. Rade ga je dočekao u momačkoj snazi i skladu, zadovoljan što ga je junački opremio.
Još malo vremena prođe, i šjor Luka zatvori dućan. Porodica, sva na okupu, iziđe u kuću. U kuhinji gorila je svijeća, a kod ispirene vatre vrtjela se vremešna žena, sluškinja.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
s Bogom o Mati!...“ Tvoga života (ako l' se zbije) Svijeća da se ugasi prije, Tužnijem srcem, plačevnim okom, Uzdahom čestim, ćutnom dubokom, Slatko ću tebe ja spominjati, Vapeć'
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Uprav toga trenutka s najdeblje od tih svijeća otkide se teška vodena kaplja i s čudnim zvukom probi tajanstvenu tišinu: štrop! — Šta je to? — lecnu se Mačak.
poče da se spušta naniže sve dok ne izbi u jednu prostranu dvoranu punu kamenitih stubova i debelih mokrih krečnjačkih svijeća, koje su visile s visoke tavanice. — Šta je ono, čuješ li?! — trže se Mačak.