Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
ODGOVOR NA ZDRAVICU Daj Mi, Bože, put ko svilen končić, daj mi brda ko makova zrna: valja meni kroz iglene uši! MOLITVA Da namirim ona drva!
Dučić, Jovan - PESME
Glas mu teče kao svilen nit, polako, Pevanje je dete učilo od vile; No niko ne vlada zlatnim nožem tako, U oblaku strelja utve zlatokrile.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Da se vratimo? — reče ona. Ja je pogledah. Oko glave je imala crn svilen šal, bačen preko temena, krajevi ukršteni pod vratom pa zabačeni na leđa.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
? Ne dâ se baš ni Nića svakoj šuši! Nego ubila me ova moja sirotinja, pa mi nije ni do čega! A da vi’š da natučem svilen šešir preko desnog oka, pa čizme na bore na noge, pa stivu lulu pustim na dugačak kamiš nuz trbu, da vi’š ondak
Trgov’o tolike godine, što kažu, i bio jedan pa jedan; i srebrna pucad, i ćurdija s tokama, i čizme, i svilen čupav šešir nosio... Ej, da ste me nešto onda poznavali, snaja, i da smo bili svoji k’o danas... — ...
’Ajd’ baš tu! — A kad baš zaktevate, ja baš mogu! — reče, pa nabi na oči svoj svilen bački šeširić, pa zapeva jasnim glasom: Julo râno, ta mi smo rod odavno.
Afrika
Najzad polazim. Sa strane Okean, svetao i svilen, nežne rezeda boje, iza jake tamne boje marokanskog zemljišta i jasno žutih peščanih plaža.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
jutro u lakoj, letnjoj, haljini, u muslinu, koji je imao boju bledih trešanja, a oko pasa utegnuta, ešarpom, koji je bio svilen, boje zelenog lišća. Na nogama je imala bečku cipelicu.
Zavijena u svoju svilenu košulju i svoj svilen jorgan, koji je svud prtila, da joj se nađe, sedela je, kao neka mlada samrtnica, u jeseni, pred kućom.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
“ U Homolju, kad se ne drže deca, novorođenčetu babica probuši desno uho britvicom, na kućnom pragu, i u njega umetne svilen končić sa srebrnom paricom. Tu paricu dete nosi na uvetu jednu, tri, pet, a najviše sedam godina.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I da bih bio veći, stariji, opasuješ mi očev, svilen mor pojas. Njegov sahat mećeš mi u nedra, vadiš lanac i raspoređuješ ga da mi lepše i istaknutije stoji.
Kostić, Laza - PESME
Čuje se goruk svetog plamena. uz žestoki Delilin predisaj. Al' odonud de sveta beše klet zašušta kanda svilen onaj vez, — ispoda nj obraz ukaza se bled: askalonski se mladi čini knez, i jedan gled i jedan živi gred — na Delilu je
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
jela, i najzad mačak izgubi glavu, dade slobodu za mašnu plavu, za čanak mleka i topli kut, savi se leno pod svilen skut. Sad mačak babi umilno prede, oči mu žute pospano glede, blistavih zvezda u njima nema, umro i mesec.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
On se vata do djevojke, Umori se, oznoji se; Pak se maši u njedarca Te izvadi svilen jagluk, Utr sebe, pa djevojku; Pak djevojci jagluk dade: “Naj ti, dušo, svilen jagluk, Oper’ mi ga, ubjel’ mi ga!
Pak se maši u njedarca Te izvadi svilen jagluk, Utr sebe, pa djevojku; Pak djevojci jagluk dade: “Naj ti, dušo, svilen jagluk, Oper’ mi ga, ubjel’ mi ga!“ Suze roni djevojčica: “Kako ću t’ ga ubjeliti?
Traži tamo društvo tvoje, Imaš tamo dobra dosta! Kad, delijo, tamo dođeš, Da razviješ svilen barjak Da pokupiš deli momke, Deli momke ranjenike I izbiraš zor junake, Od Kosova glasitoga, Naćeš mlade kod
Rakić, Milan - PESME
JEFIMIJA Jefimija, ćerka gospodara Drame, I žene despota Uglješe, u miru, Daleko od sveta, puna verske tame, Veze svilen pokrov za dar manastiru.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Metnula korpu na glavu, te joj svilen peškir, prebačen preko korpe, svojim krajevima zaklonio celu glavu, i valjda zagrejana od one vreve, graje iz čaršije,
Osobito kao da su gledali u onaj crven, svilen, svadben, za dvoje širok jorgan. Sofki se učini kao da je gola, jer tako poče, ne znajući ni sama zašto, samu sebe da
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
JEFIMIJA Jefimija, ćerka gospodara Drame, I žena despota Uglješe, u miru, Daleko od sveta, puna verske tame, Veze svilen pokrov za dar Manastiru.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Metnula korpu na glavu, te joj svilen peškir, prebačen preko korpe, svojim krajevima zaklonio celu glavu [. . . ]”. 112 Peškir, naravno, nije mogao
Petrović, Rastko - AFRIKA
Najzad polazim. Sa strane Okean, svetao i svilen, nežne rezeda boje, iza jake tamne boje marokanskog zemljišta i jasno žutih peščanih plaža.
Stanković, Borisav - TAŠANA
(Gleda ga.) Bre, bre, od koga te pokojnika tako udesiše u te čohane čakšire, pa i džemadan, pa čak i svilen pojas! Samo si rukav opet vrpcom vezao. Ne možeš da zaboraviš svoj nekadašnji užarski zanat.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
Naš Šandor (to je ime putniku koga je kum Aleksom krstio), kako dođe u selo, metne svilen prusluk na sebe, ugladi kosu, uzme bič u ruku i zviždući pođe sokakom, na svaki prozor zavirivajući tko tamo sedi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
dva konja viteza, osedla i i opravi lepo, jednog sebi, drugog gospodaru; pa se šeće u gospodske dvore, i iznese krstat svilen barjak, na kome je dvanaest krstova, svi dvanaest od čistoga zlata, i ikona svetoga Jovana, krsno ime Musića
Ja se onde desi na vratima kad se šeta vojvoda Milošu: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama; obazre se i pogleda na me, s sebe skide
Za njim ide Kosančić Ivane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu burma pozlaćena; obazre se i
ću tebi ručni dever biti“ Za njim ide Toplica Milane: krasan junak na ovome svetu, sablja mu se po kaldrmi vuče, svilen kalpak, okovano perje, na junaku kolasta azdija, oko vrata svilena marama, na ruci mu koprena od zlata; obazre se i
“ Devojka mu poče besediti: „Nisu dvori, već šatori pusti. Pogledajde dole niz Kosovo: gdi se onaj svilen barjak vije, onde j’ šator crnog Arapina, oko njega zelena avlija, sva avlija glavam’ nakićena: evo nema još nedelja
ribare Paskoja i Nikolu i — između ostalih — ove pučke stihove: Naš gospodin poljem jizdi, jizda da mu je; na glavi mu svilen klobuk, sinca da mu je; u ruci mu zlatne knjige, družba da mu je; prid njim sluga pisan poje; na čast da mu je.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Lepo obrijan i ošišan, veseo i raspoložen, samo, izgleda malo neispavan. Za pasom mu revolver prikriven, a više njega svilen vezen jagluk prosipa prijatan miris nadaleko.