Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
mrčati kako istinu kazivati: car je činil preda se nut' junaka dozivati, car sileni turski, tere side govoriti mladomu Svilojeviću: „Da imaš mi istinu, Svilojević, kazivati, moj sužnju nevoljni, što te hoću zmožan car, ja sadahna opitati“.
Što bi nam se špotovali i ostali vitezovi!“ Ali sidu prosta činit i ruke mu odvezati, mladu Svilojeviću. Britku sablju izmače, konjica pothodi, mnogo Turak' posiče, nut' careve delije, janičare Turke.
zdravo dođoše. Janko bješe na dvorove slugom svoj’jem odšetao, tj. Janko je otišao kući sa svojim slugom. 45 O Svilojeviću v. uvod, III. Je li i sad u životu, a da su ga izgubili, tj. je li u životu ili su ga pogubili. Zaručnici mladi, tj.