Upotreba reči svira u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Vidiš li ti onoga pastira, koji i sam lepo frulom svira, sljedovatelno u muziki i pojanju se razumeva. Dok tog njega ti s tvojim pojanjem k sebi ne privučeš, i ne učiniš ga da

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Sa pekarnice otkinuta firma. Vojska, iza trube koja svira, kroz spavaće sobe maršira, maršira. Sneg i vrane popali po svemu.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Ele, kao što vidite, veliko veselje čini David Uzlović. Tu se jede, tu se smeje i peva, tu se pije, Tu se svira n igra, tu se napija redom u svačije zdravlje Napija se u zdravlje gospode i onoga ko izmisli gospodu; napija se u

Čak iz daljih krajeva traže ga ljudi i pogađaju da im svira na svadbi, slavi ili kakom drugom veselju. A kad je već sabor on i sâm dođe da zaradi koju paru.

« On se, opet, navikao pa tako živi, sastavljajući kraj s krajem, i gde može što zaraditi — zarađuje. Ele, Sreja svira, a kolo se zavilo veliko i zapleteno. Priđoše i ozgo od sopre neki da glede izbliže.

No pošto uz ćemane ima i bubanj koji će doneti, to ću ja nabaviti čoveka koji će bubanj u svatove i gde ga pratim da svira nositi.

Ćemane mu se jedva čuje, pre bi rekao da struže, nego da svira. Sreja već pozelenio od muke. Svatovi se počeli podsmevati njegovoj svirci; svaki čas tek podvikne ko: — 'Ajd, Srejo,

— Ih! baš grebe kao testera! — podvikne drugi ko od svatova i stane zviždukati igru, koju tokorse Sreja svira. — Udri, bre! — dere se treći na ono pijano momče; — kad mu ne valja ćemane, opali barem ti!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Svirač zaduvan, oznojen, zastao pred Ivankovićem, pa svira mesta, a ovaj prepleće nogama, kao da koske u njima nema. Najedared se prolomi da gora jeknu: — Jelice!... Sad igraj!.

Dučić, Jovan - PESME

igre, sve s nežnim dar-marom, Izvesna pometnja nastupi u činu: Tu kapetan psalme citira sa žarom, A dominikanac svira mandolinu...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Drombulja — rekoh joj. Tumanov lako prsnu u smeh. — To je flauta — istakla se Ana; — g. Maričić svira vrlo divno u flautu. — Onda baci na me jedan pogled pun molbe.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

A najčešće se ipak skupljali i igrali na roglju kod Nece birtaša, gde je pod jalovim dudom igralo kolo. Svirac svira tako cele godine, a kad se obere kukuruz, onda se zna šta je njegovo.

« a on im veli: »Idem da okopam ku’ruz!« A umeo je đavolski lepo da svira i da namiguje, onako krivovratast. Bečkerečki notaroš kad tera kera — obično posle asentirunga — ne može bez njega;

A u kolu kad svira, pa kad stane pred neku gazdačku devojku pa svira, a ona zna ko ga je poslao pred nju, pa samo gleda ulevo u zemlju, pa

A u kolu kad svira, pa kad stane pred neku gazdačku devojku pa svira, a ona zna ko ga je poslao pred nju, pa samo gleda ulevo u zemlju, pa sve veze, dok se ne oznoji ispod nosa, pa dobije

A i samo srce drukčije se ražđipa kad Sovra svira. A u kolu je sve bilo zaljubljeno; svak ima svoju pa ne dâ drugom do nje, nego se kolju k’o kere svake nedelje.

Sida; »nego k’o kad se neka bečkerečka čifucka frajla u promonadi unterhaltuje s lajtnantima ulanerskim, kad o Šabecu svira regimencka banda u promonadi«. Vid’la sam, veli, »svaka čuda, ali toga pokora — nikad!

je uživao u svirci, pa ma to bile i švapske arije; a kad je bio zlovoljan, Melanija je ostavljala klavir i nije smela da svira ni omiljenu pop-Ćirinu pesmu: »Sjajni mesec iza gore«, jer pop-Ćira se toliko puta u ljutini zarekao da će ga svega

»Eno ga, veli, u šupi, pa nek svira u njega svake druge nedelje u dujetu s njenom mamom!« Melanija je išla češće na bal u Temišvar ili Veliki Bečkerek, i

— Ah, božanstvena pesma! — veli Pera i tera prstima svoju bujnu kosu na više. — Ta i zapustila se dosta. Kako retko svira, još dobro i svira. A kako je pre lepše svirala! Neke komade svira pa i ne mari, k’o od bede.

— veli Pera i tera prstima svoju bujnu kosu na više. — Ta i zapustila se dosta. Kako retko svira, još dobro i svira. A kako je pre lepše svirala! Neke komade svira pa i ne mari, k’o od bede.

— Ta i zapustila se dosta. Kako retko svira, još dobro i svira. A kako je pre lepše svirala! Neke komade svira pa i ne mari, k’o od bede. Tek kad nam tako neko dođe, onda još i ’oće, a inače ne možemo je namoliti.

Kola pođoše. Tera Pera Tocilov po putu koji se malo ocedio, lete konji veselo kao da gajdaš u kolima svira, a Pera veseo, pa raspoređuje opet u glavi onih zarađenih dvadeset srebra, šta će sve za njih da kupi.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Tu je divan od kadive crvene, pa kakvo ogledalo, pa dugačke firange, pa sat što svira! — Je l’ ovo štafirung frajla-Pauline, gospođo Makro? — Tako će nešto biti! — Vidiš to, Ljubo!

— Ded sviraj, devojko! Sad frajla sedne kod klavira i počne svirati. Svira neku fantaziju od Talberga. Komad je težak, vrlo zapleteno ispada.

— A zar niste čuli Kornelija Stankovića kako srpski svira? — Nisam, onda sam još bila u inštitutu. — A ja sam ga čuo.

— Sad ću vam što iz „Profete“, svirati, da vidim kako će vam se to dopasti, — reče ona i poče svirati. Paulina svira, a Ljubi je muka. Voleo bi se onako s njom razgovarati.

Voleo bi se onako s njom razgovarati. Sreća što je frajla skoro dovršila, jer je već Ljuba hteo da moli da dalje ne svira. — No, kako vam se to dopadalo? — Malo bolje nego pređašnje, al’ opet ne sasvim. — Sad ću vam srpski svirati.

Ona to primećuje, pa hotimice sve gore i gore svira, a sama u sebi smeh zagušuje. — No, kako vam se to dopada? — Vrlo brzo svirate.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Ovako bi' ja njega. Pa zgrči svoje koščate prste u kandže, kao da davi. — Ne svira on u klarinet, on je tambur majstor. — U tamburu, u šta bilo, tek ne bi više zasvirao.

Afrika

Glavni svirač, radi pozdrava i dara, savija se i svira kod samih mojih nogu. Dok se čekaju igračice, crtam jedan brz kroki ovih umetnika što sviraju sa pravom frenezijom

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Pitala je kapetana da li svira u flautu. Pavle je pričao bratencima da se na to samo, kiselo, smeškao, pa joj reče da su njega učili kako da otkine

pričao bratencima da se na to samo, kiselo, smeškao, pa joj reče da su njega učili kako da otkine čoveku glavu, a ne da svira u flautu. On, kaže, ne peva. Ne svira. Đurđe se na to ljutio.

On, kaže, ne peva. Ne svira. Đurđe se na to ljutio. „Što ti njima, dugonjo, nisi ništa rekao, za naše gajde i prdaljku?“ Na postelji Isakovič nađe

Otkad leči konje, a ne ljude, zarađuje više novaca, kod grofa Para. To mu omogućuje da, uveče, u flautu, svira. Trebala bi mu samo mlada žena. Božič mu onda doviknu, da je to bar lako. Eto mu Francl, domaćinova sobarica.

Počela je i da, nemecki, štrbeca. A učila je i da igra. I u harfu da svira. A naučili su je i štrimflama. Nije više trčkarala bosa, a nije više smela ni da se kikoće.

Carica je bila, ove zime, u Moskvi, a govori se da će, ovog leta, doći do Kijeva. Ana je dobro i počela je da svira u harfu, kao u Neoplatensi. Harfu su morali da daju na opravku. Bila je prepukla na putu, pri seljakanju.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

To je Pera već u svom detinjstvu gledao svaki dan, i srce mu otvrdlo. Dolaze noću lađari u mehanu, muzika svira, piju, igraju; to se Peri dopada, pa kad otac nije kod kuće, u mehani, a Pera s lađarima igra.

Tu je sad „Ješče Poljska ne zginula” i „Jaci tadi Krakovjanci hlapci”. Dok se peva i svira, sluge menjaju jela i tanjire.

Čuje se glas gitara. Šamika sluša, čuje akorde i neke introdukcije, pozna odmah da on bolje svira od frajle Lujze, premda i ona ne svira baš tako rđavo, ali Šamika je na gitaru majstor. Frajla Lujza dođe sa gitarom.

Šamika sluša, čuje akorde i neke introdukcije, pozna odmah da on bolje svira od frajle Lujze, premda i ona ne svira baš tako rđavo, ali Šamika je na gitaru majstor. Frajla Lujza dođe sa gitarom. — Herr von Kirić, vi svirate gitar?

— Ne znam; ja bih vas molio. Nešto znam ali slabo, no posle vas ću i ja pokušati. Gospođa Matilda je ganja da svira. — Sviraj, Lujza. Posle će gospodin fiškal svirati.

Šamika vidi da je frajla Lujza zamišljena, pa da joj nežnost tu zabašuri, da se ne postidi, opet drugo svira. Svirao je jedan marš, ali sa takvom tačnošću, takvom energijom, da bi pomislio to je kakav „kvartet”.

Posle večere banda opet omladini svira. Polaček i gospodar Sofra još zajedno u kredencu sede. Sad izvadi Polaček duvankesu i ponudi gospodara Sofru sa pravim

— Hoćete l’ nas pozvati? — Možete l’ posumnjati?! Sad frajla Lujza donese gitar, pa u ruke Šamiki. Šamika svira i peva. Tako se poduže zabavljahu. Kad Šamika pogleda na sat, zna da će ga otac skoro odazvati, pa nešto vadi iz džepa.

U čelu stari Polaček, kao gost, a do njega gospodar Sofra, pa redom. Muzika svira, nazdravlja se, napija se; „tuš” jedan za drugim bez prestanka. Pri koncu večere čuje se vika: „Maske, maske!

Tu se smeste. Banda već svira. Skupljaju se purgeri. Ištu jesti, piti; sve se služi. Tu posle vidi čovek svakojakih figura, prava menažerija.

Nema jedne koja ne bi za njega pošla. U društvu izvrstan igrač, na gitaru „virtuoz”, lepo svira u flautu, lepa figura, govori talijanski, ponašanje elegantno. Kome neće u oči pasti?

Okrene leđa, pa otputuje. Badava, Šamika je samo „galantom”. Bludi kao trubadur tamoamo, traži dame, peva, svira o ljubavi, i zadovolji se sa jednim „buketom” i krinom kose.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

više nema gde da se ode, i želje za putovanjem je bilo pod njegovim prstima dok je svirao na kontrabasu verujući i sam da svira (a simfonijski orkestar dole iz tame pratio je njegov ludački san), i šapata je bilo i svih ostalih ritmova što

Predsednik naredi da se zatvori restoran i pozva ciganski orkestar u separe da svira samo za njih. Tako se ispostavi da je mesna bibliotekarka rođena kafanska pevačica (pevala je gostu na uvo »Šano, dušo,

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ovaj zec zna da svira, ovaj zec zna da plete, ovaj zec ručak kuva, ovaj zec

strina Upropastim svakog metka Kao tetka, ili, na drugom mestu: Da l žirafa obožava žira Da li majmun harmoniku svira, ili, takođe zbog rime, sklepa smešnu, efektnu KO JE Pita beli slon KO JE Pita telefon I tako u beskrajon.

Kao da su samo lopovlukom neke od tih slika mogle biti uhvaćene: Svaki cvet ima u glavi pčelicu, koja ljupko svira leptiru dok mu stoji na nosu i zaneseno srkuće rosu (...

Radičević, Branko - PESME

Zora zori, sve poustajalo, Pa s' uz brdo veselo nagnalo, Svirac svira, puške popucuju, Mome poju, momci podvikuju, Jošte malo, eto vinograda, Gledaj sada ubavoga rada: Beri, nosi, čas

uje svake, Gledni, brate, one noge lake, Ta tek što se svirac čuje, Već u kolu s' poskakuje, Kolo, kolo, svirac svira, Noga zemlju ne dodira, „Sitno, brate, ijujuju!

“ Momci čili podvikuju: „Svirac svira, Ne da mira, A još više devojčice, Njine oči i nožice, Dede, brate, ijujuj!

do večeri, A kad sunce veće seda, Besna momčad još se ne da, Ide kući, podvikuje, Puni puške, popucuje, Svirac svira, moma poje: „Kolovođa, zlato moje!

Vatite se kola toga, Od višnjeg je ono Boga: Rukom drži bratac brata, Blizu srca njega vata. Svirac svira, Srce dira, Ruka s' diže na posao, Da l' će kome biti žao? Noga lupa, diže pra, Naokolo svuda stra.

Slava, slava svuda naokolo, Svirac svira, a vata se kolo, Noga veze, duga kosa leti: „Žena bio ko se ne osveti!“ Zemlja tutnji, zveketa oruže: „Crn mu obraz

Putnik svira, pesme vije, Vetrić kupi glase tije Pa i nosit lagan ode Na 'nu stranu ladne vode; A tu jedna moma bila, Baš

Putnik svira jasno, tio, Krasnu pesmu udesio, Kô da tuži, kô da moli, Kô na srcu da ga boli, Baš onako milostivo; — Momi kuca

Pevač dođe međ drugove. Veselo je sve, tamburica svira, čaše se prazne, kolo se igra. Pevač to gleda, gleda, i upita7: Kad oće opet venac braće, Ovaki da se skupi, kad će?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

čak i ovde čuo zvon ovaca, video čoban gde nogom naslonjen o kolac nečijeg groba, ogrnut iscepanim vojničkim šinjelom, svira u duduk. A svirka mu oštra, monotona.

On pre krstio noge, pognuo se. Beli mu se čalma, crni koščato lice, a po beloj šupeljci u koju svira padaju krupni mu, crni i koščati prsti.

Beli mu se čalma, crni koščato lice, a po beloj šupeljci u koju svira padaju krupni mu, crni i koščati prsti. Svira on, a njegov kusi pas (koga smo mi, deca, uvek jurili, jer nas je ujedao kad god smo hteli da se približimo njegovom

je ujedao kad god smo hteli da se približimo njegovom gazdi) čučnuo preda nj, digao glavu, zagledao se u gazdu kako ovaj svira i samo prednjim nogama mrda kao po svirci. A svi sviraju.

Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU

Evangelska carstvuje svoboda, Zbacivši jaram s človečeskog roda. David prorok u timpane svira Nek pop više u triod ne dira. | Pentikostar — knjiga prevesela, Poje Hrista spasitelja dela.

Kostić, Laza - PESME

odvešću te svetloj seni, zlatnoj zvezdi star-Omira! — — Mene šalje zrak Šekspira! — — Meni svira večna lira Pindara, Anakreona — — i Miltona — i Birona — — Šilep — Geta i Tenjira — Danta — Tasa — — Kalidasa — — Tako

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad pođoše i kretoše ovce, čoban putem jednako veseo, svira u gajde veselo, a devojka ide pokraj njega pa jednako plače, a on kašto pusti dulac pa se okrene njojzi: — Ne plači,

Često ga je žalost snalazila ali se on čuvaše da ne svira kad je pored ovaca ili na paši, jer bi se ovce, čuvši svirku, mahnule paše pa bi sve uokolo igrale.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

STANIJA: Kuku mene i do boga moga! Nešina kći Ciganka. LjUBA: Ama što ti je majka? STANIJA: Ko svira, do Cigani? LjUBA: Ta to je sad moda: koja devojka ne svira, Nije nobl. STANIJA: Šta ti tu govoriš, kjerko?

LjUBA: Ama što ti je majka? STANIJA: Ko svira, do Cigani? LjUBA: Ta to je sad moda: koja devojka ne svira, Nije nobl. STANIJA: Šta ti tu govoriš, kjerko? LjUBA: Tako je.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Kako joj samo ne dojadi da obrće tu jadnu, večno istu ploču, koja od silne izlizanosti počinje već da svira sa druge strane? Onda će kao krenuti između klupa kroz odelenje i kao pomilovati neke od nas po kosi.

Ima i on svojih mana! Na primer, kada ga vozim, ne smem ni za živu glavu da uključim radio, jer čim slučajno čuje da svira neko kolo, odmah viče: „Zastavljaj auto!“ i izbacuje me napolje. — Ali zašto? — zapanjih se.

je taj trenutak njegove slabosti i napisala glavu pod naslovom: „Čarli, ne ostavljaj me nikad samu dok tranđa svira!“ Naravno da čitava stvar nije nimalo literarno uspela, pošto daktilografkinja M. B. kuca naslepo.

Zato, Čarli, ne ostavljaj me nikad samu dok tranđa svira! Može svašta da mi se desi; može mi se učini da sam nenormalna, a ostali svet da je normalan, mogu pomisliti da se

I zato Čarli, ne ostavljaj me nikad samu dok tranđa svira! Mogu iz njega izmileti ti kreteni s obaveznim zlatnim zubima i još zlatnijim iglama za kravatu, pa početi da me jure

Neverovatno! Smak sveta! Zato Čarli, ne ostavljaj me nikad samu dok tranđa svira; može mi pozliti, a mogu nekoga i da ucmekam pepeljarom, kad čujem one nedotupavne, one škripave, one unjkave, one kroz

A pogledaj sad, Čarli! Odvrti tranđu do kraja, keve ti! Odvoji uvo! I ne ostavljaj me nikad samu dok svira, jer ću načisto šiznuti! Pogledaj, recimo, Čarli, taj narod na drumu!

siromah prste na De, onako kako su mu ih unuci namestili kod kuće, pa ne sme da ispusti poziciju sve do kafane u kojoj svira. Boji se — zaboraviće!

fontanama, kaminima i holandskim lusterima, bibliotekama bez knjiga, klavirima bez ikoga ko bi na njima umeo da svira — nazdravljam vama, osvajačima ove varoši, vama, gospodo podmazivači i lakireri: kad jednoga dana odapnete, bar ćete

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Psaltir mi čita jesen s mahune, a pauk grabi, pauk dolazi. U šuplje gajde vetrina svira: cvati mi, cvati Roѕa canіna. Rascepom svesti cvili rakita. Selenu hvata ljuta groznica.

VII Šta sunča više Užarena tačka? Pometnja teče - cvetaju joj bulke: po Tikvi bunca kỳkurek maslačka, kukỳta svira s bunikine bukve te tresem voćku, što pod rodom drema, u sklopljen bukvar biljnih uspomena.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Delija momče kroz goru grabi, ide u najam opasnoj babi. U divljem klancu vjetar svira, i voda buči niz tjesnac strmi, zlaćana zrnca potok spira, a obnoć nešto stravično grmi: bi se zakleo, glavu da

„Ti nemaš vune, al daj mi strune, na vetru Ćira hoće da svira.“ Prođe i seljak, starina neka, napola gluh, a Ćira njega cap! — za kožuh. „Ne diraj, vraže!

Daleko odmakli nisu, čuješ, još truba svira. Ah, to je, čik, pogodi! — Podmladak pionira! Najzad, za jednim tragom, prosuta pera svijetla; prošao

“ Najzad se digoše uvis oko njih vjetar svira, putuju iznad gora na zmaju od papira, na zmaju čudnih šara u pravcu Kilimandžara.

Odžak se dimi, pištaljka svira, a babe viču: „Evo ga, Ćira!“ Znate li dedu? Hrabar je on, auto pozna, kamion. Kola bez konja! Đavolja sprava!

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Od škripe točkova kolskih. Goneći vesela stada Bezbrižno pastir mlad u zvučne dvojnice svira, A njegov kosmati pas, podvivši repinu leno, Korača upored s njim. Koprena dubokog mira Uvija polja i ravni.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Poboravio sam te sitnice, i zapitah Traila da mi objasni. — Ništa nemaš ti. Samo naredi trubaču da svira „zbor“, onda prebroj vojnike i iziđi potporučniku na raport. On vrši molitvu. A ti posle radi šta ti se naredi.

Na izvršenje! Potporučnik Aleksandar je otpozdravio i pokunjene glave udaljio se. Naredio je onda trubaču da svira zbor.

Na onu obalu se prebaci još jedan bataljon. Vojnici pronađoše tamo neke ovce. Poče da se priprema gozba. A muzika svira... Ali čamci se nikako ne drže na vodi.

Most još nije gotov. Vojnici leže na obali i spavaju. A na suprotnoj strani, kod onoga bataljona u rezervi, svira muzika i vojnici igraju.

Neka kola naleteše iza nas na jedno drvo i s treskom se polomiše. Ljudi jauču... Pešadijska truba svira „napred“, sitno, drhtavo da se jedva čuje u onom šumu od treska i izbezumljenih glasova.

Obazrivo se dižu i unezvereno pogledaju okolo sebe, pitajući se očima: šta se ovo zbi! Na suprotnoj obali muzika svira: „Napred“. Vojnici se prikupljaju i sa čuđenjem gledaju u razoreni most.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ona, on, i muž. Ponegde umešano jedno lovačko odelo, ili ma šta što publika voli; iza zavese svira violina, a pri kraju, pod starost, sve se žene smire. Ni jedan pesnik ne jauče. To čine još samo Sloveni.

Posle ručka, on pere posuđe, a ja sedim za jednim klavirom, koji samo leti zna da svira, i pevamo. Nikoga nema, osim nas, u ovoj kući, gde je uvek mrak, i gde se i danju hoda sa svećom.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

Uvek je đavo kriv.“ I đavo se naljuti, ali posle odmahne glavom, uze karabu i stade da svira. Kad on zasvira, a krava, što je tu pasla, podiže glavu i oslušnu.

Đavo je svirao vešto, tako lepo da su svi bili zaneseni, očarani. A kada đavo, posle jedne ili dve pesme, okrete da svira nekakvu igru, sve ih obuze čudan nemir, drhtavica neka uđe im u noge, i noge — hoćeneće — počeše same da se podižu,

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Već dva dana kako traje burno vesele po celom gradu. Svira muzika, zvona zvone, pucaju prangije, bruje pesme, rasipa se piće.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

SPIRA: Nego šta je? SPIRINICA: Ovo su izbori! MLADEN (nastavlja): Pred kafanom kod „Ujedinjenja” svira muzika, toči se pivo, pije se... JEVREM: Jesu li to naši što piju? MLADEN: Naši. JEVREM (više sebi): Opet račun!

) „Poverenje iskazano mi danas jasan je izraz vaše težnje”. Pavka je l' to muzika svira? „Težnje da u narodnome predstavništvu budu iskreno zastupljene” ... I sad našao da mi donese račun?...

Živeo! Živeo! NAROD: Živeo! Živeo! Živeo! (Muzika svira jedan kraći marš.) JEVREM I IVKOVIĆ (za vreme muzike, svaki na svom prozoru, klanja se napolje.

vaše težnje... NAROD: Dole! Dole! Prokić! Tuš! Tuš! (Muzika svira, užasan džumbus, bubanj bije besomučno i diže se paklena dreka.

Staraću se da se savesnim radom odužim vašem poverenju. Hvala vam, braćo! NAROD: Živeo! Živeo! (Muzika svira jedan marš sve do kraja scene.) JEVREM (dočepa se za kosu): Pa ovaj ukrao moj govor!..

) Daj mi ključ, Pavka! NAROD: Živeo! Živeo! IVKOVIĆ (pojavljuje se na prozoru, i narod kliče, a muzika mnogo burnije svira. Danica kraj njega.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Tračak iskosa, pao u žbun, Koliko da osvetli notnu svesku Popca što svira: jun! jun! jun! ROSA U travi, konci rosne pređe. Biserne kaplje, okca žive.

Celom je svetu poznat čuveni vetrov orkestar U kome svira pruće i pišti goli čestar. Vetrova pesma je tužna, al on je nikad ne menja; To je svirka večnog sećanja i večnog

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

sobom vode, ne da im pomaže u svirci, nego da, držeći tako svoju šupeljku ispred sebe, pred svetom izgleda kako i on svira, te da bi posle imao i on prava na jelo i piće. — Musa, jesi ti, Musa?

mu cigare i, paleći ih, sama mu ih meće u usta; da li opet svome Alilu grnetaru koji, klečeći podalje od njega, izvija i svira kao nikada dotle.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Bolje se pokliznuti nogom nego jezikom. — Da se riječi kupuju, manje bi ih bilo. — Prazna tikva na vjetru svira. — Lajavoj seki celini rijetki. — Pas koji laje ne ujeda. — Tko mnogo drobi, malo vredi.

(Klinac u potkovici) 347 — Šta na zidu bez eksera visi? (Paučina) 348 — Šta na oči svira? (Dvojnice, — svirala sa dva piska) 349 — Šta nije ni u kući ni na polju?

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

” Kad pođoše i kre- | toše ovce, čoban putem jednako veseo, svira u gajde veselo, a devojka ide pokraj njega pa jednako plače, a on kašto pusti dulac pa se okrene njojzi: „Ne plači

Stanković, Borisav - JOVČA

svirka, seljačka i varoška, sastavljena iz više grupa svirača: goč bije, grneta pišti i trešti, ćemana cvile i izvijaju. Svira se svadbena pesma, kad prosioci, novi prijatelji, idu da prstenuju devojku.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

On se obrnu da vidi ko to svira, kad ali Tetka sjedi ispred cijevi i rešeta glavom. Večera prođe istijem redom kao i ručak.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Đorđe čuje samo tihu svirku, čini mu se da je svirač na odžaku njegove kuće, a zna da to Tola sam u mraku svira. ...Tola prsnu u smeh i sećanje preseče pesmu: „Hoću da me moliš.“ Neću. Gazdarica je pa hoće za sve da se moli.

U jabučaru iz sve snage svira Tola. GLAVA ČETVRTA Andra shvati šta se dogodilo, jer Đorđe uđe polako, neodlučno. Uđe kao prebijeno pseto, glava

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Da ih nema, postalo im je jasno tek kad je carica uzviknula: — Gle, kako je ovde tiho kao da niko ne svira! — Pa, i ne svira! — trgao se car Žuto Uho. — Jesam li im ja naredio da odu? — okrenuo se prisutnima.

— Pa, i ne svira! — trgao se car Žuto Uho. — Jesam li im ja naredio da odu? — okrenuo se prisutnima. — Mislim da nisi! — reče carica.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Zora zori, sve poustajalo, Pa s' uz brdo veselo nagnalo; Svirac svira, puške popucuju, Mome poju, momci podvikuju Jošte malo - eto vinograda.

Ta tek što se svirac čuje Već u kolu s' podskakuje. Kolo, kolo, svirac svira, Noga zemlju ne dodira; „Sitno, brate, ijujuju!

Kolo, kolo, svirac svira, Noga zemlju ne dodira; „Sitno, brate, ijujuju!“ Momci čili podvikuju; „Svirac svira, Ne da mira, A još više devojčice, Njine oči i nožice! Dede, brate, ijujuj, De poskoči, ne luduj!

A kad sunce veće seda, Besna momčad još se ne da; Ide kući, podvikuje, Puni puške, popucuje, Svirac svira, moma poje: „Kolovođa, zlato moje!“...

Goneći vesela stada, Bezbrižno pastir mlad u zvučne dvojnice svira; A njegov kosmati pas, podvivši repinu, leno Korača upored s njim. Koprena dubokog mira Uvija polja u ravni.

počeše igre, sve s nežnim darmarom; Izvesna pometnja nastupi u činu: Tu kapetan psalme citira sa žarom, A dominikanac svira mandolinu; Gospođica Ana de Doce, već seda, Čuvena sa strogih vrlina i tona, Okružena jatom damâ, pripoveda Jednu

Sv. Stefanović CXLIV MUZIČKE VIZIJE (1-2) 2 Jecaju i struje mesečevi zraci; K'o srebrna harfa mesečina svira; Plivaju i tonu magleni oblaci, K'o akordi puni kroz carstvo etira.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Onda poče tiho da jeca. Sa ulice dopiru do nas zvuci muzike. Ona mi je dobro poznata. Nekakav verglaš svira svojim sandučastim instrumentom jedan valcer bečkog kompozitora Lanera.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Obiđem sve spratove i sva vrata i sve prozore — ništa. A stomak — da poludim, vri, čupa, svira, cvili, razdire, ključa. „Svršeno je, mislim, jer u pomoć više ne smem vikati dosta mi je ono batina pred kafanom.

da pevam i da se smejem s njima, iako mi se i ne pije i ne smeje pa često i da bacam čaše i flaše o patos kad se svira „Đurđo, mori, Đurđo“, ili druga koja poznata sevdalinka.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

utisak kao kad bi za kakvo veliko slikarsko djelo zapitali da li, pored toga, ima pod okvirom montiranu napravicu koja svira. Istina, mnogo je ljudi koji ne osjećaju tako. Ali to su trivijalni duhovi.

— Ne baš sasvim tako! Kod drugog instrumenta, čovjek dok svira ne prestaje da živi, ne prestaje da bude on. To mu se vrijeme ne odračunava od života.

— Jest, on je sam svoj istrumenat. Svira po sebi, po strunama svog vlastitog organizma, kao po cellu... Taj sam!... — Ti vrlo dobro znaš da nisam tako mislila.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Kad pođoše i kretoše ovce, čoban putem jednako veseo, svira u gajde veselo, a devojka ide pokraj njega pa jednako plače, a on kašto pusti dulac pa se okrene njojzi: — Ne plači,

Nasusret mu je išao jedan čovek koji je zavezao dvanaest natovarenih kola za pojas, naduvao gajde te svira, i vuče sva kola. Kad junak srete ovoga čoveka, zamoli ga da ga negde sakrije, jer ga neko goni.

Otišao je on tako već dosta daleko od kuće, kad al̓ za njim cestom ide kočija bez konja, i sviralica u njoj svira. On se obazre i opazi a to kočija sama ide, i u njoj sjede tri djevojke, i jedna svira u sviralu, a kočija ide.

On se obazre i opazi a to kočija sama ide, i u njoj sjede tri djevojke, i jedna svira u sviralu, a kočija ide. Kad one dođu do njega, reče im on: — Pomoz̓ bog, posestrime!

Naš junak se obazre pa vidi, ali ga ni briga nije, nego samo jednako svira, i kočija ide. Kad je već bio blizu careva dvora, udari ispred jedne kuće, a tu je planinka kruh zapretavala, pa kad

Petković, Vladislav Dis - PESME

kao tuga, mesečina, Izraza božanstva razumna I dubokog kao pomrčina, S krilima polutame, Kraj klavira Sedi i svira Komade osame.

Ja saranih sve, i ljubav, osim mira glad. Jer još čujem nad glavom vetar kako svira Pesmu praznu k'o uteha, tešku kao pad.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

s jedne i s druge strane ulice, iz krčme sluša pjesmu, a ondje gdje su crveni zastori na vratima spušteni veselo svira neko u harmoniku i vidi se na zastoru kako se sjenke unutra pomamno vrte.

Miljković, Branko - PESME

O čelo moje o moja slepa mapo! GRAĐENjE PESME Stanislavu Vinaveru Zimska muzika svira Osobino praha i kremena Oproštaj sna iza temena Kada me pokojem dirala To vreme uzme i ostavi Tu gorku šumu da se

O daljino sna gde jug vlašiće svira Skrij me od slepog kamena koji u nebu bdije. To pitome doline postaše provalije U ovoj pesmi u kojoj nemam mira.

O grozna Sviralo koja presađuješ vlati Iz pitome doline na liticu što plamti! Gluv da čuje nemoć kako vešto svira Šupljinu frule iznutra i pepeo dodira Sluh sažet zvezdom uspomenu zgusnu Prepriča rosu i nevericu usnu Mameći sene iz

Petrović, Rastko - AFRIKA

Glavni svirač, radi pozdrava i dara, savija se i svira kod samih mojih nogu. Dok se čekaju igračice, crtam jedan brz kroki ovih umetnika što sviraju sa pravom frenezijom

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Da nije to kakva zabuna i pogreška? Da ne pucaju naši jedni na druge? Đeneral zapovedi da se svira prekidanje paljbe, te da se vidi šta je. Trubač svira, svira, ali ga niko ne sluša, (i cpeća je što ga nisu poslušali).

Da ne pucaju naši jedni na druge? Đeneral zapovedi da se svira prekidanje paljbe, te da se vidi šta je. Trubač svira, svira, ali ga niko ne sluša, (i cpeća je što ga nisu poslušali).

Da ne pucaju naši jedni na druge? Đeneral zapovedi da se svira prekidanje paljbe, te da se vidi šta je. Trubač svira, svira, ali ga niko ne sluša, (i cpeća je što ga nisu poslušali).

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Batali!... Progutao si — dira ga Sima. Tada je počeo da svira harmonikaš. A sunce osvaja. Platani opustili lišće, a laka jara podrhtava nad rekom.

Dokažite... da još majka Sr-Srbija propala nije. Oni ga i ne slušaju već odmeravaju dužinu uzengija. Harmonikaš svira neki marš. Pozadi frkću automobili koje je zaustavio „Kica“.

Požurio sam. Iza jedne zavojnice ugledah maloga pešaka u šlemu, sa fišeklijama oko pasa, gde sedi na jednom kamenu i svira u sviralu. Pored njega ležale su pune čuturice sa vodom.

Od svih stvari ostala mu je samo jedna harmonika na koju je naučio da svira... I opet ga volim. Šta ćeš!... U poverenju ti saopštavam, taj je svojom živošću, pesmom i svirkom održavao moral kod

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

1844. Nikola Borojević BAL Ala opet, dođavola, Eto opet banda svira, K’o uprkos krasnog pola Hukom, bukom gratulira, Da nastaje karneval I počinje svuda bal.

Zato peva, deklamira, Čita, piše, klavir svira A igra balete, I predstavlja komedije Baš k’o da je Italije Kog teatra dete.

A na dvoru počišćenom Svatilo se hitro kolo, Hitro kolo preveliko. Njemu svira tri svirača, Jedan drugog nadsviruje Da s’ raspadnu kožne gajde, A momčići da polome Od igranja lake noge.

Glišića: v. njegovu pripovetku Glava šećera (SKZ, knj. 184, str. 56). Tu pesmu svira na klaviru i Mara Šnicerka na zahtev svoje majke Perke Ugledićke u Ignjatovićevu romanu Stari i novi majstori (str. 137.

Bojić, Milutin - PESME

se peo; Svirao, pevao, bez reda i veze Melodije lude, očajne i drske, Kako plamti nebo, kako plaču breze, Kako svira vetar i vapiju trske.

Jer nas hvata jeza i severac svira Kroz nedra, gde čama na zgarište seda, Jer hramovi sveti našega svemira Ostali su iza urvina i leda.

O, budi crkva i Bog mog spasenja. XXII Po oluju ti noćas pozdrav šaljem. Slušaj kako mi šum raskošno svira I sanjiv suton sa oblaka spira I pahuljice nagle rasejava...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Domalo plamen lizaže mu uz obraze. Jagodice se zažariše; poče da gubi svijest. Bol popusti; muzika sveđ svira i pobuđuje u njem ganuće. Navriješe mu suze na oči. Drhtavom rukom, maramom obrisa ih.

Je li to ona? Izgleda da je prepolovljena; i svi su u dvorani jednaki... Oni se dižu. Prolaze mimo nj, a muzika svira i svira. Iziđoše; on im se naklonio, i oni mu odvratiše. Plati i ode.

Je li to ona? Izgleda da je prepolovljena; i svi su u dvorani jednaki... Oni se dižu. Prolaze mimo nj, a muzika svira i svira. Iziđoše; on im se naklonio, i oni mu odvratiše. Plati i ode.

Napokon svi se poredaše. Iseljenici i pratnja zajahaše mazge, te povorka krenu put varoši. Pred njima jedno momče svira u harmoniku, a ostala mlađarija što je u selu zaostala zapjevala oproštajnu pjesmu: „Zbogom more, zbogom polje, zbogom

Ilić, Vojislav J. - PESME

Goneći vesela stada Bezbrižno pastir mlad u zvučne dvojnice svira, A njegov kosmati pas, podvivši repinu leno, Korača upored s njim. Koprena dubokog mira Uvija polja i ravni.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Već momčić, a ništa da počne raditi. „Hoćeš ovo? ono? hoćeš u kaluđere?” Hoće da svira s bandom po pogrebima i kavanama. Majka zakuka.

— Zet mi šantav, nadzornik mi šantav. Drži se, Stanojla! — Mlađa ćerka veterinarova neko je vreme nastavila da svira i na salašu, u dve ruke.

— Aha! zna se! Gospođa Druker ne samo da dobro svira, nego ima i jevrejski nos, kao i frau Roza! Pssst! Sramota! Zar se tako govori u osmom razredu!

— Šta larmate tu! Pavle je želeo da svira što bolje stvari, i zato je birao velike kompozitore. Mi nemamo još takvih kompozitora, a naročito ne za klavir...

— Ju, ju, to je prosto strašno! Pesnik, svira u klavir, prvi đak, jedinac, presipa im se, i hajd u trgovačku školu s kalfama i s praktikantima iz štedionice.

I tako se približili pisanju. Nastade mala pauza. Ko će da počne. Pavle stade lupkati prstima po stolu kao da svira u klavir, što je uvek značilo da je malo uznemiren. Branko dakle započe: — Ja sam sav u mome istoriskom radu.

Zanimljiva Jevrejčica je gospođa Stela. Ima obrazovanja, lepo svira u violinu, dosta lepo peva. Pevala je neke tužne engleske, pa još tužnije jevrejske pesme.

U lepoj kapeli krematorija sede njih troje, duboko potreseni, i kao uplašeni. Neko svira na orguljama psalme, a plamen, tamo iza gvozdene zavese, proždire Pavla. Branko drhće, čini mu se to vrsta zločina.

— Jednako je molio da se tiho svira. — Tiše, još tiše, da zvuk bude tih kao svetlost. Polako polako, s početka neprimetno, prodao je Stefan dosta zemlje,

Naučićeš lepo svirati, i to je i zanat i veština. — Ja volim kad se svira, ali ja neću da sviram... Nije za nas Vlaoviće sad vreme da sviramo... Zar vi to ne vidite!...

— Nemoj, Lekso, tako, Josif divno svira, zar ti to ne čuješ, i zar ne mariš? — Ne čujem i ne marim, jer vidim da bi drugo trebalo da radimo svi...

Zvali su ga po okolini, i u varošicu da svira. Mrzeo je palanku, i nije u nju odlazio. Jednoga dana je morao da projaše kroz varošicu, i da ostane u njoj nekoliko

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Ima lepu platu, ima posilnog i ima oficirsku čast. Komanduje, svira mu muzika i ide na parade. — A rat? — uzvikuje komšija bakalin sa izvesnim urođenim osećanjem odvratnosti prema

Ja sam, na primer, vrlo lepo, kao i svi moji drugovi što su, znao šta je to svirala: cev od drveta koja svira kad se u jedan njen kraj duva. Eto, to je prosto i lepo i jasno. Međutim, po fizici, to nije tako.

To nisam mogao nikako da razumem. Recimo, onaj što svira u pikolo, ako hoće da pozdravi starešinu „prema svojstvu svoga instrumenta“, dužan je, čim mu se približi oficir, da

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Alo, alo, četvrta, javite komandiru da se na ivici šume opaža kretanje neprijateljske pešadije. Tu-u-u, tu-u, svira telefon i telefonista ja vlja da je ranjen komandant prvoga diviziona.

Na svakom koraku sretamo poznanike iz raznih pukova, s kojima se nismo videli još od početka rata. A na Esplanadi svira marinska muzika i dame šetaju.

Opasnosti više nema. Mornari prikupljaju već pojaseve za spasavanje. Jedna pešačka muzika poče da svira. Svi smo bili na krovu... u daljini vidimo veliki broj lađa i kroz dim od ratnih brodova naziremo varoš.

Od nekoje strane dopire miris pečenih semenki. Pred Belom kulom svira muzika i sve živo ispija pivo. Saobraćaj zakrčen i publika nas s negodovanjem posmatra što smo za prečili put.

Tamo su bar moji dobri drugovi... Šofer svira da mu se sklone s puta komordžije i psuje na sav glas. Oni mu odvraćaju sličnim rečima...

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Tako nasred bostaništa niče čuvar, čudo golemo! Svira vetar kroz njegove nogavice, lepršaju rukavi kao da Strašilo nekog pozdravlja, nekom maše.

Kamo ide? Polako, zadržavajući dah, prikrade se Zvezda ka mestu odakle je zvuk dolazio i vide: sedi čobanče, svira, glasanjem frule uspavljuje vetar i trske, ribe lovi. Zagleda se Zvezda u mladića, ne diše, ne pomera se s mesta.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

A on tamo, pričaju, čuda čini po Sobini. Otac kao da nije stari otac! STOJAN A ko mu svira? STANA (ustežući se): Pa još ona... STOJAN (gnevno): Idi! STANA Bato! STOJAN Idi! STANA odlazi plačući.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Ili ka neka svirala, duduk li — valja joj svirac da je drži i svojom majstorijom razliko i lepo svira š njome glasovito, te svoga gospodina da veseli. Duhnu na lice mu dihanje života i bist človek v dušu živu...

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

i on, koji je nekad na violini koncertirao i izvodio Paganinijevu fantaziju „Mojsej“ na žici G, svira sada u neku olupanu i izgužvanu trumbetu kakve se mogu videti i naći pod bilijarom samo za sezone takozvanih

Dolazi i Mile s harmonikom i seda obično u jedan ćošak. On obično pre večere odsvira ovde, a posle večere gde svira — ko bi to znao! Tako, naizmence, — malo posvira, pa onda pije, mezetiše i puši, pa opet svira.

Tako, naizmence, — malo posvira, pa onda pije, mezetiše i puši, pa opet svira. Bakšiš retko kupi, jer on upravo i ne dolazi u Kasinu radi bakšiša (jer on bi po ovom bakšišu umro od gladi), nego

! Govori francuski, nemački, grčki zna. Ide po gospodskim kućama, kurdisuje klavire, svira iz neke velike knjige i pečali pare, i uči gospodsku decu da govore francuski i odasvud donosi silne pare i meće ih na

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti