Kostić, Laza - PESME
Tad moja vila preda me granu, lepše je ovaj ne vide vid; iz crnog mraka divna mi svanu, k'o pesma slavlja u zorin svit, svaku mi mahom zaleči ranu, al' težoj rani nastade brid: Što ću od milja, od muke ljute, Ѕanta Marіa della Ѕalute?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
blizu našega sela, zvaćemo žene, pa ako su Ive i Stipe kod kuće, onda nam ne preostaje druge nego okrenuti u bili svit. Tako i učine. Kad došli blizu sela na brijeg više kuće Stipine, razveze Ive iz sve glave: — Ooo Mândêêe!
Da ne bi tvoje bistre glave ćaše nas otirat u bili svit! AKO PREVALI — NIŠTA! Gonio nekakav čoek na magarcu dvije krošnje punane lonaca, pa sve vodio za ular magare da ne
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Gde je čija kuća, tu i sredina sveta. — Svet je najbolja škola. — Bi i ne bi: to smo mi; bit’ i ne bit’: to je svit. — Mi starimo, svet se podmlađuje. — Na mlađima svet ostaje. O ČOVEKU — Čeljade na svijetu, kap na listu.
— Što rijeka donosi, rijeka odnosi. — Teć’ će voda kud je tekla. — Ele bi, ele će bit’ otkle i dokle bude svit. — I dalje će sunce grejati. O BOGU — Bog ne plaća svake subote. — Bog nikom dužan ne ostaje.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A on... što ti kažeš... briljuzak, dođe na svit bez dua! Zato ga i dado ovdi među ove (dodade šapatom) site dokonjake, pa, pa, jeto sve jednako, sakrr...
Kljako je bija u pržunu dva miseca, zbog jednog bravčeta. Sad najviše privaća Žmirko Rorin, Kenjo je otišâ nigdi u svit; kažu da služi u nikoj krčmi. Ona naša ne govori ni sa Bakricom, ni sa Žlandrom... Kuda ćeš ti?
— reče Tetka veselo. — Jevo te u koridoru zdrava i čitava, a nisi prsnuja kâ mijur. Ajdemo u moju kamaru, jer jevo svit dolazi. Ajde, Brne! Ajde, Pjevalica s nama na rakiju. Ajde ti, Ive, zatvori stričevu kamaru...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Vidi sad sin da to nije baš tako ludo, pa će onda ocu: — Znate što, oče, dajte vi meni taj višnjovac da ja odem u svit tražit pravdu, jel ovako mi možemo i umriti a da pravda ne naiđe našim šorom.
po svitu s ove dvi tikve i ljudima pokazivati šta je i kako je, nek se uče, — na to će sin, i oprosti se s babom, pa u svit.
Kad su tikve propale, i vilištanjac je od žalosti umro, i tako to sad niko ne zna osim mene, jel je sav onaj svit izumro, a samo sam ja još ostô.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ove zime biće svake nevolje, a od nikud pomoći! — Od nikud? — Tako je, virujte! — prihvati mladić. — Dok je svit davao, bilo je lako... — Davaće i otsle ... — U što? — ravnodušno izusti Jure.
— Nikako propalo, bože prosti, k'o prokleto... — Koja korist da govorite? — prekide ga Jure. — Ža mi da svit ne viruje kako je... Rabota sam dan i noć i krvavo se patija... — Za druge! — upade žena.
— Jemaju praviщu! — javi se odlučnim glasom pokojnikova sestra i nastavi: — Otkad se svit spominje, u ovoj kući nikome nigda nije brecalo siromaško zvono!
A onda nastade čas općega oproštaja i grljenja... — Niko u soldate, a niko u tuđ svit, pa ko će radit'?! — izbaci onako utaman svoju stari Ante. Ivo jedva uhvatio čas da se pozdravi s Jurom i Marijom.
Sutradan šetamo i zastajkujemo pred sudom. Čekali smo, ako ćete, i tri ure, dok se svit počeo kupiti. Posli, pred vratima od sudnice čekali smo da nas zovnu.
— Ako će! Hoću da znate kako se sudi. Ele, svršila njegova pravda, izišli advokati iz sudnice i počeo se svit razilaziti. „Samo tri miseca!” javi se neko od čeljadi. „Dobro kad je i toliko!” opazi drugi.
” javi se neko od čeljadi. „Dobro kad je i toliko!” opazi drugi. — „Ko može, i konj mu može!” Ja slušam ča svit govori, i, virujte mi, ni me stra'... Ako ča i bude, biće mala stvar.
— Nima nikoga! — opazi Pilat. Nego svitujte ča da činim! Ča mi god rečete, neće niko znat', za cili svit! — Vjeruj, ne znam ni sam! Valjalo bi da nađeš advokata ... — A pinezi, di su? Ja već ne mogu odnikle dobiti!
to ne mogu trpiti. — Pa opet reče življe: — Nisam ni ja najgora! Poći ću u svit, radiću svojim rukama, trudiću, ma ću bar naći ko će me pomilovati! — Nać' ćeš, ne boj se!
Šantić, Aleksa - PESME
u jutarnjoj rosi, I gde pogled roni, svuda pesma zvoni, — Pa ipak u grobu ja bih ležat hteo, I uz jednu mrtvu dragu svit se ceo.
32 Kada te jednom sudbina spremi U grob pun mraka i studi, Ja ću ti tada sić u grob nemi I svit se uz tvoje grudi. Ja ljubim tebe i grlim jako, A ti sva nema n ledna!