Upotreba reči svjetina u književnim delima


Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Opet počnu kopati i opkopavaju oko stijene. Kad podignu stijenu a voda pokulja na sve strane. Svjetina se obraduje, iskupi se i počnu i oni kopati. Voda proteče onim istim putem kud je i prije tekla.

Jevrejin kako je pao udario je glavom o kaldrmu i povrijedio oko. Svjetina je i dalje gonila kmeta, pa je turnula i pregazila jednu trudnu bulu koja je odmah pobacila mrtvo dijete.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

To biva o „proštenju“ (o slavi manastirskoj) pred mnoštvom naroda, a svjetina mu pljeska rukama. Zatijem Bakonja naređuje da se izvaljaju dvije velike bačve, svaka viša od čovjeka, pak uđe u jednu,

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

I misao se izvinu čak u ono doba kad Isusa Nazarenina svjetina mučijaše; čini mu se da je to juče, bilo, i evo svake godine neminovno ponavlja se.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Petar plane: — Nećeš, momče, što si namislio! — i bezrazložno stade ga vika da pusti curu. Časom nasta trka i svjetina skupi se oko njih. Radivoj ne pušta cure i, onako obgrljen, hoće da mimo svijet prođe.

Pokoja cura pogleda ga i nasmije se; dočim je starija čeljad ozbiljna i zabrinuta. Zvonce brecnu. Svjetina navre na tijesna vrata. U čas crkva bješe puna čeljadi, kao šipak zrnja. Načičkala se glava do glave.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti