Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Uđite za taom!.... Iz tamnijega dijela razvalina uniđoh u svjetliji već posvema porušen. Kroz pukotine posrnula zida nazire se more i čujem da se maestral javlja, a u zidu raste divlja
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mlađarija, muška i ženska, bezbrižno koračaše, okićena mirisavim cvilećem i sve žagoreći u južnjačkoj šali. Oni su svjetliji i strojniji. Pokoja cura pogleda ga i nasmije se; dočim je starija čeljad ozbiljna i zabrinuta. Zvonce brecnu.
„Bog je da, pa je dobro čagod i sarčit“, govorahu imućniji ljudi. Stariji svijet bijaše rahatliji i svjetliji, a mladost jača i objesnija...