Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
suncu i svačijem pogledu, on je još uvijek mamio moje srce, zvao me u neki još neistražen kutak, sad nemilo ogoljen svjetlošću, obećavao... Obećavao, rastrgnut eksplozijom, smrtno ranjen, na umoru ...
Spustio se sa sprata u mračan hodnik, otvorio sporedna vrata birtije, i kratko zastao zabliješten svjetlošću. To li je, dakle, taj prvi korak u slavu, pun sjaja, kad čovjek prosto obnevidi i čeka da ga prvi složan aplauz trgne
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
nebesna usliša mi molbu, i na desno krug poleta savi put jednoga mira velikoga: na sv'jetlom mu bregu počinemo. Svjetlošću mi vid očih poražen, veličestvom njegovijem čuvstva, te ja padnem na brijeg kristalni i zatvorim oči sa rukama; ne
mračnoga njedra po sveštenoj volji mirodavca; na nebesna četir' kraja idu da se krste u besmrtnu svjetlost, okrunjeni svjetlošću vječitom, na vječno se carovanje vrću.“ Povede me malo ponaprijed.
mrske mračne sile u komate grdne razdrobile i iz vlade bića izbježale u žalosno stanje hladne smrti; odavde se sa svjetlošću prva svemu biću nasmijala zora; ovde se je besmrtijem pravda na vječito carstvo sačetala; odavde ti sudba, volja s
točke kad nigđe ne bude do predjelah niti za predjele, kad joj oblik pregnusni pogine, kad svi kraji zaplamte svjetlošću, dva vojvode, nebesni prvjenci, tad će opšti tvorac počinuti i svoj sveti zavjet ispuniti; tad će miri i prostori
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Stanovali su u visokom prizemlju. Bio je početak ljeta, prozori otvoreni. Jedan je bio osvijetljen slabom svjetlošću ispod zelenog abažura. Mjesečina je obasjavala tu stranu ulice. Zaklonio sam se u sjenu kapije preko puta.
Više-manje svak u životu gazi za nekom svjetlošću, za nekim svojim doživotnim zanosom. Za nekim fantomom, za nekim tiraninom, ako već nećeš da ga nazovemo bogom.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i docima; postepence neosetljivo diže se naviše, dok ne posuriše nad njima i najviši visovi i sve se zaodjenu surom svjetlošću, koja je obavila i njihove tugaljive prilike i ogladnjelu stoku, i izjednačila ih u boji s tvrdim, surim stijenama.
Pa kako je dan i sunce osvajalo, onako je u njoj sve jače izdvajala se želja za životom i svjetlošću, i nije mogla da obustavi bujicu unutarnjega uzbuđenja, a to je bilo protiv njenoj navici: u tmici i kućnome miru bjaše
Oboje u sebi nose klicu iz rodnoga kraja, podžeženu u putu svjetlošću sunca i svježinom morske pučine. I htjelo bi jedno drugome da nešto ljubazno reče, no nemaju riječi da izraze svoje
Poda nju pao osjen, zamršen, ispremiješan bljeđom i tamnijom svjetlošću. U tom osjenu podbočio se Danguba. U ustima mu kamiš; iz lule se odavno ne dimi, ali on kamiš jednako po ustima
na meke, ponizne plamičke što se na velikome oltaru dižu uvis, kao da hoće da cjeluju sveto otajstvo, obasuto obilatom svjetlošću i oblacima mirisava tamjana.
Zorzi i krišom, jezivo pogleda u srebrno raspeće koje jezuita drži visoko nad sobom, obasjano toplom, mekom, poniznom svjetlošću, u tajanstvenim oblacima sjaja i mirisavog tamjana, i izlazi u gomilu iz crkve, premišljajući o strašnim mukama
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
U trenutku se obliše debeli mlazevi strahovitog vodopada kao krv crvenom svjetlošću. Ja sav zadrhtah i stresoh se U strahobnom šumenju razlijegao se kao jauk, lelek i škrgut zuba, a oko mene je sve
Ćipiko, Ivo - Pauci
i nad selom planinu ojajio, i sve je uokolo pritisnuto olovastim nebom, krcatim snijega, a obasjano blijedom snježanom svjetlošću, — ali nije mogao da uguši vječiti šum rijeke, ni žamor slapa nad mlinovima, što se odozdo odjelito čuje i jednoliko u
U osvit mladenci pomoliše se iz kolibice; zimsko jutro sačeka ih i zaspe im obraze svojom sivom svjetlošću; sunce još oklijeva, premda visovi planine već se obojadisaše ružičastom bistrom bojom.
Misao dizaše ga u plavetne visine, i on je tražio morsku pučinu što se spaja s pošljednjom svjetlošću. Nu nosili ga mladost i zdravlje, i on brzo obikne u gradu.
A sa zapadne strane probi uto čista vedrina. Pokaza se i sunce, pa kroz pročišćeni vazduh sinu žarkom svjetlošću ... — Vidite, — opazi Jure, — oko sela još je gore mlatilo. Ove zime biće svake nevolje, a od nikud pomoći!
morem i poljem, nešto što mu se javlja u zvuku njenoga jasnoga glasa, u skrušenosti njena pogleda, nešto što se stapa sa svjetlošću dana i neprestance nad njim treperi i — dariva ga vječitošću.
Toga dana Ivu je po podne još dosadnije u uredu. Oko zapada sunca soba se ispunila mekom svjetlošću; ostavi spise pa pođe k prozoru da gleda pošljednje rumene zrake na visinama prekomorskih brdina.