Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Uveče kad leže spavati, neka se moli Bogu, a najposlje neka reče: ’O ti, malo pauče! Ti pleteš mrežu po cijelom svjetu, upleti noćas moga dragoga, te mi ga bar na san dovedi.’ Koga tu večer snije, onaj će joj biti suđenik.
Kada ga žena „prevari“, muž ima pravo da joj otkine nos tako „da ostane za uklin svjetu i da se poznaje po grdilu“, piše Medaković.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
dobru i spasenju, u ovih najzadnijih četirideset godina, u kojama su se javljali toliko ratove i razmirice po svjemu svjetu, Srbi opet su postojanstvovali u svoju ljubav i vernost prem Visoke Porte i živili su vrlo spokojno.
»Nek vam budi izvjestno, što Musulmani i ne-Musulmani, sve podanike bez isključenja su čada carstva. Nema u ovome svjetu čovek, koj bi željo zlo svojim djecama, dakle, kad Visoka Porta šile vojsku, ona nema namerenje opustošiti ovu stranu i
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Svi veće vrazi moji rukami pljeskajut, hulno zvižde na mene, a zlobno glas dajut: „To li ona preslavna Serbija u svjetu? Sad sluškinja naša bist, dala s nam pod petu.
O zlatoje proleće! Po svem svjetu svjetlost krasna svjetlo sve javljajet eja; sunca, lune i zvjezd jasna toplota nam dajet sja: zemlju, ljude obimajet i
Ti za snašu nemilice sasma često pitaš, A sam mi se po b'jelome vječno svjetu skitaš, I k tvojemu neščastiju sad ni svirca nije, A bez svirca traljavo se v'jenac ljubvi vije...
ljubu, kako njene grudi Jesu oltar ljubovi nježnome junaku Koji ume živiti srećno u budžaku, U budžaku siromaštva i b'jelome svjetu, U ljubovi n družestva malome sovjetu.
“ kažu, —, I kumira kom' se mole u boga prelažu. S ovim bogom koje čudo da prirodu blazne, Da po svjetu proklijaju zlobe mnogorazne?
Prazno u svjetu živit opako, svak skažet ludo za mene tako: eto, učil se, k čemu godil se s naukom on, s naukom on. Eto nauka:
se maći, ne da mi se vozvratiti majki, da joj kažem čto je čedu majka, i kako je više vsego ljubim, više vsego na ovome svjetu! — Ako mene ješče Bog poživi, ja ću doći mojoj slatkoj majki i sejaću sam sebi kolače, i u pluga iskati ščastija.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
O zlatoje proleće! Po svjem svjetu svjetlost krasna svetlo sve javljajet sja; sunce, luna i zvjezd jasna toplotu nam dajetsja: zemlju, ljude obimajet i sve