Milićević, Vuk - Bespuće
u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar ugodan miris cvijeta i zemlje napojene kišom što izdiše svježinu; drveće u cvijetu nosi na sebi nešto snažno i bujno kao život u rađanju; po orošenoj mladoj travi žuti se jagorčika i
Ona je donosila u kuću miris i svježinu polja i dah izapiranih obala Une; upadala u kuću kao lagani vjetar koji se valja na sitnim talasima i igra u tromom
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I, onako isprani, osuti posolicom, mirišući na morsku svježinu, uz vječito krkoćenje valića, igrali bi se „muža i žene”. A dotle bi stoka im nad njima, ispod žbunova, u prisijenci
Maestral nosi sobom svježinu, život, i ona osjeti u sebi životnu slast: htjela bi požuriti dolje k ribarima, ali se boji svoga čovjeka, — njega se
A školj valovi, pjenušeći se, oivičiše čistim, bijelim porubom... Sjedeći pod borovima, istinski osjećam svježinu života, a u pameti od svih utisaka iz manastira ostadoše mi živo usječene svijetle oči zarobljena magareta.
Najposlije društvo se raziđe. Napolju mladići osjetiše svježinu i vino ih podžiga, mladost nosi, ne mogu da odole volji a da ispred djevojačkih kuća ne zapjevaju, a mjesečina ih
Danguba baci dva zrna soli na ribu i metne je na žeravicu. Mahom osjeti se miris što jače cjeća na morsku svježinu, i on, odloživši lulu, zalaže se onako redom kako se koja ispeče.
U punome sjaju treperi plavetnilo mora i zemlje, i svugdje ono dopire i ispunjava svježinu jarkim dahom života: i potočine, i drage, i gudure prekomorskih brdina što se odbljeskuju u jasnoj modrušastoj boji.. .
Ćipiko, Ivo - Pauci
A proljeće neprimjetljivo nastupa i nosi sa sobom i sunce, i zelenilo, i svježinu, i jednoga jutra čisto se začudi kad pogleda dalje kroz prozor i ugleda iza polja šumu već svijetlu, zelenim listom
Grozdovi puni, obilati okitili lozu i odvojili se od lišća, da potraže sunce i svježinu. Ubere bio grozd i — slatko zoblje. Tako iščekuje društvo u vinogradu.