Upotreba reči svojego u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

„Vaše Sijatelstvo, mi dali prošenija na 4 carja po vašemu nastavleniju; no naša serpska nadežda na Rosiju, pokrovitelja svojego, da i izbavitelj skoro budet, sva: ježeli izbavleni budemo, to Rosiji blagodarit, a ježeli propali i isturčeni ostanem,

marta kažem Bulgakovu, kako Serbi u Serbiji neprestano stradaju i besčelovečne muke trpe, u nadeždi na pokrovitelja svojego, i jošte u ovakom položaju, da istrebleniju serpskom klonjaščago s̓ tirjanstva nikomu drugomu ruki svoja ne

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ovde se pesma preštampava iz knjižice: Stihi o vospominaniji smerti ko utješeniju svojego prijatelja: sočinjeni u Novom Sadu u godini 1766.

Ona jest vožda ili cjelomudrije svojeja mladosti ostavila i zavjet svojego boga zaboravila, zane dom jeja naklonjajetsja k smerti i jeja hoždenija k pogibeli.

— Glupaja i zvjeroobraznaja žena polna jest pustoslovija, a sovsjem ničtože znajet. Ona sjedit pred dvermi domu svojego na stolicje, ili pokazujetsja na prozorje, da bi mladim ljudem ugodila, ukrašajetsja da bi ih ljuboviju pljenila.

Lepaja žena bez nakazanija jest jakože svinja so zlatnoju pantlikoju, trudoljubiva žena jest čest muža svojego, no ljeniva jest čir v kosti jego. Črez razumnija ženi dom ustrojajetsja, no bezumna svojim djelanijem razorit sej.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti