Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
U gazdaluku — nije, lepši — nije, stasitiji — nije!... Što baš on da je uzme?... Lazaru se svrteše suze u očima. Stari lisac smotri to, pa kao pas kad trag nanjuši... i on, po prvim znacima, potera odmah dalje.
Pouma da će prevariti Stanka, da će ga moći slagati... Pogleda mu u oči nekako svesrdno da mu se čak i suze svrteše. — A... zavadiše nas!... — reče Lazar. — Zavadiše! — Jest!... Onaj Marinko, duša mu raja ne videla!...
Starešine izidoše da narede odstupanje. Čupić opet pozva Zeku. — Junački sine! — reče mu, a suze mu se svrteše u očima. — Alal neka ti je srpsko mleko koje te zadojilo!... Ali, Zeko brate, promisli!