Ćipiko, Ivo - Pauci
ovu sjednicu došlo vrlo malo čeljadi, zasve što se pronosio glas da će biti i oporbe, koju je odlučio povesti posjednik Tadić.
Ovaj Tadić bijaše zadnjih godina lijepo uredio svoje imanje, okoristio se dobrim godinama i postao samosvoj i neodvisan.
Uto zapita riječ posjednik Tadić. Svi uokolo upriješe poglede u nj. — Sada ćemo čut' koju novu, — opazi glasno Piero, sin načelnikov.
— Sada ćemo čut' koju novu, — opazi glasno Piero, sin načelnikov. — Meni je mučno besiditi, — otpoče Tadić tiho, — jer kogod može još pomisliti da ja ralim gospodinu načelniku u prkos, a to nije...
— Pitam rič! — javi se iza male stanke šjor Peko. — Lipo govori šjor Tadić, ma šjor načelnik jema pravicu... Pobogu, da se razdili težacima golina da rabota ju, a mi bolji da pušemo u prazne
— Ko jema ča govoriti mu? — Ustade posjednik Tadić i kao zamisli se... — Niste pitali rič! — opazi gospodin načelnik, — ...Ma svejedno možete govoriti.
— Ma pinezi ostali bi u selu, sirotinja bi se prihranila i zgradija bi se potok, — opazi ubjedljivo Tadić. — Sirotinja bi puno dobila!... Doveli bi dogance... A općinski namet, koliki mi naresta! — poče se glavar ljutit', — a?
— Ča će nam potok, neće uvik kišit'!... — A kako će se selo prihranit'? — opazi žestoko Tadić. — Priživiće se ka i dosada.. — Recite i vi svoju! — obrati se iznenada glavar k župniku.
— Ti uvijek, a vjeruj, nećeš ti svijet prevrnut'! — I Piero htede da iziđe, nu toga časa opet ustade posjednik Tadić i javi se za jedan predlog. — O čemu mislite govoriti? — upita načelnik. — Čućete ... — Dnevni je red ...
— Iscrpen, — prihvati tajnik, podiže glavu i s nategom se ispruži. — Ma nije sjednica zaključena... Dakle, — otpoče Tadić— ja bi stavija predlog koji je od velike važnosti. Tiče se Rafajzenovih blagajna...
— opazi Ivo. — Valja početi ... — Počni ti! — Nisam ja za to.. — Eno ti oca! I nasta sveopći razgovor. Tadić nanova hoće da govori. — 'Ajmo, podne je! — zavikaše nekoji. Nu on ih ne sluša, već slijedi govorom ...
— Kad su svi uhvaćeni u jednu mrižu, — odvrati Tadić, i bolje požuri niz kamene stube. Na ulici uhvati načelnikov sin Piero Iva pod ruku i pozove ga na objed.