Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Ja čujem žamor ušima smilja: ni tajne spone potmulih sila, ni plaha voda, ni vatra živa ne znaju tajnu mojih tamnila. Iz srca Oca kroz srce Sina cvati mi, cvati Roѕa canіna.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Jedino gore, iz njine kuće i iz one njegove, očeve, sobe, jednako se svetlost prozorska menjala. Čas je tamnila, čas sijala, sigurno od senke materine, koja je išla po sobi, možda nameštala oca u postelju, polivala ga vodom,
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KATUNOVIĆ: Užasnu.... Jesi l’ na groblju kadgod ugledô Ponoći neme crnu zavesu, Što iz dubine svoga tamnila Usplahirenom oku iznosi Davno umrlih žive kosture, Koje ti glasom ispodzemaljskim Ušima nežnim priče krvave Iz
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Sofronije zlatnu lubenicu kraj prijateljevih nogu I zviznu nekako tiho i umilno jedan, pa drugi put, a iz vode koja se tamnila u dubini, kao beličaste ribe pljeskavice, počeše da iskaču nekakva mala stvorenja i, kačeći se za srebrnu užad mesečine,